SHARE

Premda do ovoga trenutka još nije u potpunosti jasno kako će “elitni” županijski rang izgledati dogodine, jasna je samo jedna činjenica, a ona se očituje u tome da je Istra iz Tara ispala u niži rang natjecanja.

Momci iz Tara nisu imali lošu sezonu, od malo koga su baš ono, teško poraženi, no tablica na kraju ne vara. U jednom trenutku tijekom proljeća upali su u loš niz rezultata iz kojega se nisu uspjeli izvući, pa ćemo ih dogodine pratiti u nižem rangu natjecanja.

Društvo iz Dumbrove, koja je bila daleko najmlađa momčad ove sezone, i drugu godinu za redom čeka rasplet i odluke drugoligaša. O tome ovisi njihova budućnost. Ukoliko osim Umaga, još netko izrazi želju da dogodine igra “elitni” rang pozdraviti ćemo se i sa Potpićancima. Iskreno, bila bi zaista šteta da nakon dugog niza godina ovaj klub sklizne u niži rang, posebice iz razloga što se sa mladima zaista mnogo u klubu radi.

Potpićanci su ove godine, posebice ovoga proljeća igrali zaista i dobar nogomet. Pobjede ostvarene početkom proljeća protiv Žminja, Rapca i Jedinstva Omladinac ponudile su nadu da će ipak uspjeti u konačnici izvući se iz ove neugodne pozicije, no na kraju, na račun mladosti i neiskustva, posustali su. Muntić je bio prejak, a ostale momčadi ipak su bile kudikamo iskusnije i kvalitetnije i to je presudilo potpićansku sezonu.

Momci iz Nedešćine jedni su od onih koji ovo proljeće mogu samo zaboraviti. I nadajmo se, nešto iz njega i naučiti. Jesen je bila nešto bolja, no proljeće je bilo katastrofalno. Pobjeda protiv Rapca i remi protiv Funtane jedini su bodovi Černjulove momčadi.

I nije to sada sporno. Ostali su u ligi i tu nema zamjerki. No, Labinština, ali i svi mi ostali, navikli smo ipak gledati jedno mnogo drugačije Jedinstvo. Nadajmo se da će im ovo proljeće otvoriti oči i da ćemo dogodine gledati kudikamo konkurentniju momčad.

O Muntiću, do sada, nisu samo pjesme ispjevane. Ono što je ta momčad napravila u posljednjih devet kola natjecanja je nešto što zaslužuje da im se stvarno “skine kapa”. Moj je kolega jednom napisao kako “Denis Išić radi zločin protiv nogometa”.

Ja bih ga ispravio. Denis Išić upropastio je logiku, logično nogometno rasuđivanje, uništio je sve ono što su mnogi u nogometu vidjeli i doživjeli te u nogometu kao “mantru” godinama ponavljali. Zašto?

Vrlo jednostavno, Muntić je momčad koja se od 17. travnja na trening okupljanju vidjela ravno “niti jednom”. Skupili bi se vikendom, bili su kompletniji nego na jesen i napravili što su napravili.

Bez jednog jedinog sata rada, kroz zaj….., ostali su u ligi. Nakon poraza od ove “ciljano” skupljene momčadi letjeli su treneri poput Nina Kosa, Ivana Crljenice i Vedrana Kovačevića. Da čovjek ne povjeruje.

I, o da, nemojte misliti da je Denisu Išiću Prva ŽNL krajnji cilj! No, no. Od njega tek prave priče slijede, budite u to uvjereni!

Rabac je ovoga proljeća dosegao određenu katarzu, određeno čišćenje. Jesen je bila više nego dobra. No, fakultetske obaveze, pred kraj prvenstva i rad u turizmu, doveo je do toga da je Rabac na kraju izgledao prilično “oboljelo”, prilično loše.

Za njih vrijedi slična priča kao i kod momaka iz Nedešćine. Nešto se ovoga ljeta mora pokrenuti, nešto se mora dogoditi. Rabac zaslužuje stabilnog županijskog prvoligaša. Vjerujmo da ćemo ga sljedeće godine i gledati.

Agron Barlecaj napravio je u Selu ono što se od njega i očekivalo. Dugi niz godina, ovaj nekad pakleni napadač, nalazi se na kormilu Mladosti i u fenomenalnim uvjetima rada gura onoliko koliko Mladost može.

Za prvu sezonu nakon povratka među “elitu” napravili su dečki dobar posao. I više nego dobar posao. No, sada nema spavanja, jer i sami znaju da druga sezona nakon povratka zna biti i te kako opasna.

Prošlogodišnji prvak, momčad Vrsara imala je tešku jesen. Ostali su “de facto” bez oružja, bez onog ubojitog oružja, pa su brže bolje vratili Denisa Bošnjaka na proljeće, koji je donio određenu novu dimenziju ovoj momčadi.

Ne, nije nešto pretjerano zabijao, nije pogađao kao nekada, no na račun njegovog dolaska više su slobode dobili drugi igrači koji su tu slobodu i iskoristili. Vrsar je bio na proljeće onakva momčad na kakvu su nas i sami navikli. Opasna, ubojita, konkretna. Takve ćemo ih zasigurno gledati i dogodine.