SHARE

Okončalo je prošloga tjedna jedno od najneizvjesnijih prvenstva Druge županijske nogometne lige Istre. Prvenstvo koje je do zadnjega sučevog zvižduka donijelo dramu oko naslova prvaka, ali i prvenstvo koje je pokazalo kako su određeni klubovi, posebice organizacijski, premašili klubove iz višeg ranga natjecanja.

Iz lige ispada sigurno, za sada, samo momčad Valbandona ’72, koja je platila danak neiskustvu svoje momčadi, dok će “Vukovi” iz Petrovije biti još neko vrijeme na čekanju, dok se ne razaznaju ambicije županijskih trećeligaša. No, kako stvari stoje u ovome trenutku, vrlo je vjerojatna opcija da ipak samo jedna momčad napušta ligu. A to je Valbandon ’72.

Imali su momci s Bimbiane i ove godine određenih dobrih trenutaka, određenih sasvim solidno odigranih utakmica, no jednostavno, u ovome su rangu ipak bili najneiskusnija momčad i stoga ćemo ih sljedeće godine pratiti u posljednjem rangu natjecanja na poluotoku. Veliki je to pad za Valbandonce u samo dvije sezone, no vjerujemo da će se iz ove krizne situacije izvući jači te da ćemo ih vrlo skoro gledati u višem rangu. Infrastruktura koja je nakon dugo godina konačno u Valbandonu napravljena, jednostavno zaslužuje momčad u kvalitativno višem stupnju natjecanja.

Što se dogodilo s “Vukovima” iz Petrovije u proljetnom dijelu natjecanja vrlo je teško dokučiti. Jesen ovog društvanca bila je više no solidna. Osvojili su na jesen 17 bodova i zaista je teško donijeti objektivan zaključak toga što im se dogodilo na proljeće. Blijeda izdanja, osvojena samo četiri boda, dakle jedna jedina pobjeda u 13 kola dovoljno govori o njihovom blijedom proljeću. Ako znamo da su taj jedini trobod osvojili upravo protiv ovogodišnjeg prvaka, a bod protiv viceprvaka iz Dajle, onda je ovaj njihov plasman ogromno razočaranje i još veći podbačaj čitave momčadi i cijeloga kluba.

Plominjani su negdje na pola jeseni promijenili trenera, nastavili sa igrama toplo-hladno, no i to im je bilo dovoljno da ipak sezonu okončaju na mjestu koje im i dogodine osigurava nastup među drugoligašima. Pokazali su najviše onda kada je to bilo najpotrebnije. U 23. kolu svladali su Puris, a u 25. kolu Štinjan, i njihova je bitka i muka okončana. Zavrijedili su ostanak, to svakako, jer ipak se radi o momčadi koja je mnogo bolja od rezultata kojega su ostvarili. Vjerujemo ipak da su na kraju i oni sami sa sobom zadovoljni.

Društvo iz Svetog Petra u Šumi, čini nam se, vrlo je ozbiljno ušlo u ljetni prijelazni rok. Pojačali su momčad sa petoricom-šestoricom igrača, napustio ih nije nitko, a doveli su i legendardno trenersko ime iz tog dijela Istre, Mirka Matiku. No, kada saberu sve što su napravili, vrlo je vjerojatno da neće biti nimalo zadovoljni ovom natjecateljskom sezonom. Ok, ok, sve je jasno, nemaju oni omladinski pogon, imaju samo tu seniorsku momčad i više od ovog ranga ne mogu igrati. No, vjerujemo da su i oni sami očekivali da će biti kudikamo bolje plasirani no što u konačnici jesu. Pouke su izvukli, pa čekajmo novu sezonu da doživimo konačno i njihovu renesansu.

Ekipa iz Kanfanara mučila se cijele sezone. Ali baš mučila. Radi se o ozbiljnoj momčadi, momčadi koja je satkana od igrača koji su igrali i viši rang natjecanja, no nekako, ove godine ih je sve zdrmalo. Malo nesreća, poneka loša partija, nedostatak pravog strijelca i eto njih u problemima. No, iz problema su se iščupali, a to je najbitnije. Istini za volju, o načinu na koji su se izvukli u susretu s Petrovijom još uvijek se u Petroviji ogorčeno priča, no to je sada prošlo svršeno vrijeme. Kanfanar je ostao, a to je ipak na kraju momčad i zaslužila.

U Buzetu je sve bilo i više nego ok do trenutka kada se od njih oprostio Dragutin Mujić, trener momčadi, ali i općenito, osoba o kojoj je mnogo toga ovisilo u buzetskom nogometnom klubu. Do njegovog naprasnog odlaska s klupe, Buzećani su bili pozicionirani u samoj borbi za ulazak u “elitni” rang natjecanja, a nakon njegovog odlaska potonuli su na devetu poziciju. Dodati ili oduzeti nešto od navedenog, besmisleno je.

Mislimo, a takve imamo i informacije da se ipak u Buzetu radi o samovolji dvojice ljudi. Dvojice koji su za vrijeme svoga mandata smijenili pet trenera i sve uprave kluba do sada. Duet koji želi vladati, ali ne preuzimati nikakvu odgovornost, najveći je problem sadašnjeg nogometa u Buzet.

Priču o donjoj polovici ljestvice okončati ćemo sa Štinjanom. Dvanaest osvojenih jesenskih bodova pozvalo je Upravu kluba na konačno buđenje. I jesu, probudili su se. Koncem jeseni u momčad je najprije stigao dugogodišnji kapetan Velog Vrha, Bajram Ćeranić, a u zimskom prijelaznom roku, nakon dugog niza godina iz Vrsara se vratio Martin Đerđaj.

No, pravi pogodak, onaj “as na desetku” bio je dolazak Ivana Šistova. Sa njim je Štinjan dobio probojnost, a to je Ivan pokazao u trinaest proljetnih kola. Osamstotina šezdeset i sedam dana napadač Štinjana nije odigrao službenu utakmicu. Posljednji javni nastup imao je 19.10.2019. godine. I onda, potpuna eksplozija. Uragan. Big bang. Dvadeset i dva pogotka u proljetnih 13 odigranih kola! J…! Treba li dalje o Štinjanu nešto prozboriti? Mišljenja smo da ne treba…