Home Pogled s Učke MOJ OBRAČUN S NJIMA | Poznajete li osjećaj – zove se sramota...

MOJ OBRAČUN S NJIMA | Poznajete li osjećaj – zove se sramota ?!

SHARE
FOTO: Montaža-IstraSport

Bosanskohercegovački glazbeni sastav Dubioza Kolektiv pjeva pjesmu naziva „Firma Ilegal“, a koja kao da opisuje NSŽI. Točnije, NSŽI je preslika društva u kojem živimo, trulog i „cijepljenog“ protiv morala.

„Prazna obećanja su najbolja reklama“ i „sve u ime naroda, čist profit i zarada“ neki su od stihova te pjesme, a daleko najbolje Izvršnom Odboru NSŽI-a pristaje onaj – „vama je bitna samo svota, poznajete li osjećaj – zove se sramota?“

Svima je poznato da su za 22. prosinca 2017. zakazani izbori za novog predsjednika HNS-a. Izbor između Davora Šukera i Darija Šimića potpuno je jasan. Nekome odgovara Lokomotiva, Mamić, Šprajcer i slični, nekome ne. Odnosno, obzirom u kakvom je stanju hrvatski nogomet (izuzmimo više tu reprezentaciju koja im je jedini plus, a i ona je moralno upitna – Pivarić, Čačić…) postojeće stanje odgovara gotovo isključivo samo onima – koji od toga imaju koristi.

Marinko Blažević, Tomislav Černjul, Enzo Zohil, Mauro Tomišić, Marino Brgić, Franko Katunar, Klaudio Radola, Ronald Kontešić, Gregor Legović, Boris Fornažar, Radovan Cukon, Robert Celić i Igor Žiković. To su članovi IO NSŽI-a koji će od autora ove kolumne dobiti javnu ispriku ukoliko nisu točne priče iz kuloara kako su na sastanku u četvrtak izglasali povjerenje Davoru Šukeru.

Ako jesu, SRAM IH BILO. Od prvog do zadnjeg. A mnoge iz tog niza cijenim, s nekima surađujem, bliže ili dalje, ali još jednom nemam problem napisati – sramota!

Godinama neki ljudi rade protiv NSŽI-a, možda i bez da su svjesni, ali što je točno HNS dao istarskom nogometu u prethodne četiri godine, otkad je ova garnitura na vlasti. „Uhljebili“ smo Stankovića za par ulaznica na utakmice reprezentacije?! Poznajete li taj osjećaj – zove se sramota!

Na dan pisanja ovog teksta triput sam se telefonski čuo s predsjednikom Saveza Igorom Žikovićem, čovjekom kojega sam idolizirao u vrijeme dok se nedjeljom čekao Glas Istre da vidimo da li je zabio on ili Vedran Stošić za drugoligaški Uljanik, ali došlo je do grla, prijatelju. Ti nisi bio loš predsjednik NSŽI-a, ti u ove dvije godine predsjednik NSŽI-a NISI BIO. Ako je 200 MITRE lopti klubovima tvoj limit, onda doviđenja.

Ali znam, nije to tvoj limit, nego si razapet između stotine nepotrebnih funkcija, dozvolio da Savez vode oni koji su u životu pročitali više brošura nego knjiga. A neznanje košta. Nestručnost košta. Da se razumijemo, ovo nije moj obračun sa Žikovićem, nego s ovakvim NSŽI-em.

Sve je kristalno jasno, a ja sam već toliko ogorčen da mi je svejedno hoće li me Žiković tužiti ili ne – prodali smo „dušu vragu“ da bi Funtana, prekrasno mjesto na Zapadu Istre, dobilo člana IO HNS-a. Što će od toga imati NSŽI? Ništa.

A kada se dublje razmisli, zaista, Žiković i Šuker su slični kao predsjednici svojih Saveza. Njihov lik je besprijekoran, a djelo ne vrijedi pišljiva boba. Otprilike takav je i hrvatski nogomet, izvana zgodan, iznutra trul. I ostati će takav, dok god sport bude „kopile“ politike.

I na kraju, nemojte mi zamjeriti, nisam ja toliko ljut na gore spomenute ljude. Ljut sam na sebe, jer sam, iako mlad, već prestar da bih bio baš toliko naivan. Ljut sam na sebe jer sam svojedobno neke od tih persona očito upitnih moralnih kvaliteta branio. Ljut sam na sebe jer sam si dozvolio vjerovati kako se mogu promijeniti stvari u hrvatskom nogometu.

Sram Vas bilo.