Home ISTRA Tenis PIŠE DINO REZO | Povijest umaškog turnira – drugi dio (2006.-2017.)

PIŠE DINO REZO | Povijest umaškog turnira – drugi dio (2006.-2017.)

SHARE

Nastavljamo sa “šetnjom” kroz prošlog umaškog turnira koji nam donosi Dino Rezo s portala Tennis.hr, a na red je stigla druga polovica – od 2005. do lani kada je naslov osvojio mladi Rus Andrej Rubljev.


2006. – Sjećate se ona dva klinca iz kvalifikacija? Sada su postali malo stariji i malo bolji pa su tako zaigrali u finalu. Po prvi put u finalu vidjeli smo predaju, i to Novaka Đokovića zbog iscrpljenosti. Za golobradog Wawrinku to je bio prvi osvojeni turnir u karijeri.

Stan Wawrinka 6:6 predaja Novak Đoković

2007. – Ne čudi me što je postao počasnim građaninom Umaga. Mislim da je osoba koja je najviše ispromovirala sami turnir. Peti naslov za legendarnog Carlosa Moyu.

Carlos Moya 6:4; 6:2 Andrej Pavel

2008. – Nakon Španjolca, opet Španjolac. Naslovom u Umagu okitio se i Fernando Verdasco. Jedno od najduljih i najneizvjesnijih finala Umaga.

Fernando Verdasco 3:6; 6:4; 7:6 Igor Andreev

2009. – Godinu poslije opet je to bilo rusko-španjolsko finale. Samo što je ovaj put do naslova stigao Rus. Nakon prošlogodišnjeg dugačkog, ovo finale bilo je jedno od kraćih.

Nikolay Davydenko 6:3; 6:0 Juan Carlos Fererro

2010. – Trebala su mu četiri nastupa, ali i veliki Juan Carlos Ferrero je došao do titule u Umagu. Na turniru je igralo čak 10 hrvatskih igrača, a najbolji rezultat ostvario je Ljubičić koji je zaustavljen u četvrtfinalu.

Juan Carlos Ferrero 6:4; 6:4 Potito Starace

2011. – Od prvog turnira 1990. Hrvatska nije imala predstavnika u finalu. To se promijenilo 2011. godine kada je Marin Čilić došao do finala. Nažalost, bolji je bio Dolgopolov koji osvaja svoj prvi turnir u karijeri.

Aleksandr Dolgopolov 6:4; 3:6; 6:3 Marin Čilić

2012. – Ono što mu nije pošlo za rukom 2011. godine, uspjelo je iduće. Nakon više od 20 godina čekanja Hrvatska je dobila pobjednika u Umagu. Uvjerljiva predstava Marina Čilića protiv Granollersa.

Marin Čilić 6:4, 6:2 Marcel Granollers

2013. – Do naslova dolazi Tommy Robredo koji je odigrao fantastičan turnir. U finalu bolji od Fogninija kojem je zaustavio niz od 13 pobjeda.

Tommy Robredo 6:0; 6:3 Fabio Fognini

2014. – Jubilarno 25. izdanje umaškog turnira donijelo je neočekivanog pobjednika. Pablo Cuevas je turnir započeo u kvalifikacijama, da bi u finalu bio bolji od branitelja naslova Robreda. Odličan nastup u Umagu zabilježio je i Borna Ćorić doguravši do četvrtfinala.

Pablo Cuevas 6:3; 6:4 Tommy Robredo

2015. – Nakon Mustera, Austrija je opet dobila odličnog igrača. Riječ je o Dominicu Thiemu koji je odigrao odličan turnir i došao do naslova. Sve mu je išlo od ruke, osim frizure za koju se nadamo da je više neće ponoviti. I da, to je bilo najkraće finale u povijesti turnira.

Dominic Thiem 6:4; 6:1 Joao Sousa

2016. – Nakon što je Volandri dva puta gubio u finalima, Italija je konačno dobila pobjednika. Riječ je o Fogniniju koji je prethodnih godina dobrim rezultatima najavljivao da bi mogao otići do kraja.

Fabio Fognini 6:4; 6:1 Andrej Martin

2017. – Kad u glavni turnir upadneš kao lucky loser, ne očekuješ puno. Ipak, Andrej Rubljev je pokazao drugačije mišljenje. Zamijenio je Bornu Ćorića i otišao do kraja za svoj prvi turnir u karijeri.

Andrej Rubljev 6:4; 6:2 Paolo Lorenzi

Ove godine opet stižu zanimljiva imena pa ćemo tako gledati Cecchinata(senzaciju iz Roland Garrosa), Dzumhura, Edmunda, Marterera, Pairea, Rubljeva. Hoće li mladi Rus uspjeti obraniti svoj naslov u Umagu?

(tekst: Dino Rezo / Tennis.hr)