SHARE

Veliku raspravu podignula je opcija „gašenja“ Četvrte NL NS Rijeka, lige koja je bila atraktivna samo iz jednog razloga – jer je u jednom trenutku bila nova. Sada, kada su se svi naviknuli na derbije klubova udaljenih tri sata vožnje u jednom smjeru, svima je jasno – to nema gram smisla.

No, seniorske lige su samo plod „suludih ambicija pomahnitalih vođa“, kako je komentirao sasvim drugu temu jedan čitatelj IstraSporta. I stvarno, kad malo razmislite, iz ove perspektive, pojedini klubovi igraju rang, dva, a nažalost neki i tri iznad svojih realnih okvira.

„Tko si ti da braniš nekome da ide u višu ligu?“ Nitko, naravno. Međutim, toliko imamo jasnih primjera gdje je neodrživi sistem pao u vodu. Trebamo li nabrajati istarske klubove? Treću HNL igrali su Manjadvorci, Marčana, Višnjan, Istra iz Tara, Jedinstvo Omladinac…i svi ti klubovi su nakon toga morali prolaziti „golgotu“ kako bi se vratili u mir.

Lani se vodila rasprava oko promocije jednog kluba iz zapadne Hrvatske koji je htio u viši rang, iako je cijela regija znala da je to klub na staklenim nogama, odnosno bez omladinskog pogona. Samo pet mjeseci kasnije, ovo čitamo u zapisniku juniora tog kluba:

„Gostujući predstavnik ekipe predao je popis s igračima deset minuta prije početka, na način da je imao četiri (4) igrača te je iskoristio pravo nenastupanja tri (3) igrača za kadete, i to…te su susret gosti započeli sa sedam (7) igrača, bez prijave trenera. Susret odigran do 21. minute kada je jedan od gostujućih igrača ostao težati na terenu i nakon ukazane pomoći nije mogao nastaviti susret te je sudac svirao kraj, sukladno propozicijama natjecanja.“

Kao nogometnom treneru i osobi koja radi s djecom, izrazito je neugodan osjećaj uopće pisati o tome. Svih tih sedam mladića imaju svoje roditelje, prijatelje, emocije, svoj život. Netko ih je poslao 150 kilometara u jednom smjeru da bi na račun „suludih ambicija“ nekog „pomahnitalog vođe“ seniori igrali ligu u koju klub trenutno ne pripada.

I nitko da bi naučio na tuđem primjeru. I danas, dok ovo pišemo rastu projekti koji nemaju uporište u omladinskim pogonima, a samim time ni budućnost. Jer, kada dođu teška vremena, čitaj: kada ‘para’ prestane kapati, onda se moraš osloniti na omladinski pogon.

A, ako ga nema – onda nema ni tebe. Zato, možda bi nam lige bile stabilnije kada bi se seniorske lige slagale na temelju omladinskih pogona, a tek onda rezultata. Dok ne stavimo djecu na prvo mjesto kad su u pitanju prioriteti kluba, do tada ćemo imati projekte „suludih ambicija pomahnitalih vođa“.