Home Nogomet Prva ŽNL Istra 1. ŽNL – OSVRT (2. dio): U središnjem dijelu ljestvice ni na...

1. ŽNL – OSVRT (2. dio): U središnjem dijelu ljestvice ni na proljeće se neće ništa puno promijeniti

SHARE

Nastavak priče o jeseni među elitom započinjemo sa desetoplasiranom momčadi Rapca. U dvije riječi stane sve ono što bismo rekli. Vedran Kovačević. Energija, znanje, želja, stručnost…treba li još dodati išta? Ma trebalo bi dodati još puno toga, još jako puno epiteta, no otelo bi nam nekoliko stranica teksta. Vedran Kovačević je simbol Rapca. Njegovo vrijeme u momčadi sa “Mestalle”, nadamo se, polako završava, a svoj će put, vjerujemo, nastaviti tamo gdje mu je i mjesto. U labinskom nogometnom velikanu. Vedran Kovačević je jednostavno legenda labinskog Rudara, a njegova konačna stručna osposobljenost na nivou koji je potreban za momčad sa Zelenica je sada stvar prošlosti. Nakon njegovog odlaska u Rapcu će sigurno pronaći kvalitetnu zamjenu i nastaviti na temeljima svega onoga što je Kova ugradio u Rabac. A ugradio je jako puno.

Uz bok Rapcu je momčad iz Nedešćine. Oni su pak glavinjali i ove godine, od susreta u kojima su kao apsolutni favoriti, npr. protiv tarske Istre poraženi, do susreta u kojima im nitko ne bi davao ni trunke šanse, kao npr. u Vrsaru, gdje su slavili. Ove ih je jeseni predvodio labinski strateg Franko Čupić. No, njega više nećemo gledati na nedešćanskom travnjaku. Kadar sa kojim je raspolagao bio je sasvim dovoljan za upravo ovo mjesto koje su Nedešćani dohvatili na koncu jeseni. No, mnogo drugih činjenica bilo je negativno u smislu njegovog ostanka na klupi Jedinstva Omladinac, pa je Uprava odlučila krenuti, u za njih, povoljnijem smjeru. Smjeru koji se neće previše razlikovati ni na proljeće u odnosu na jesen.

Sa dva boda nad labinskim dvojcem, smjestili su se Smoljanci Sloboda i Mladost iz Rovinjskog sela. Momci iz Svetvinčenta su pod realnim vodstvom Manuela Pamića, a “papirnatim” Miljenka Broskvara, što, na žalost nije usamljeni slučaj ni u ovom rangu natjecanja, puno bolje izgledali u početku ovojesenske sezone. No, nakon poraza kod Ližnjana došlo je do Pamićevog odlaska iz Kluba, u okolnostima koje ni do danas nisu u potpunosti razjašnjene i čiste. Nakon Pamićevog odlaska uslijedila su dva remija i dva poraza, no ipak su smogli snage u finalu jeseni svladati tarsku Istru i Potpićan, te zauzeti mjesto u sredini ljestvice. Objektivno, ovo je realan rezultat momčadi sa Suhače i ne trebaju mnogo žaliti ni za čime.

Uz njih je novak u ovom rangu. Mladost iz Rovinjskog sela. Priča koja vrijedi za Kovačevića u Rapcu, gotovo slično se može prenijeti i na Agrona Barlecaja, tvorca ove Mladosti. Barlecaj je već mnogo godina prva osoba struke na Kunfinu, zasitio se nije, a u ovogodišnjim sasvim solidnim rezultatima za novaka u ligi, dobro mu je došao povratnik iz porečkog Jadrana, Manuel Perković. Mladostaši, činjenica je, nisu doživjeli niti jedan jedini kiks ove jeseni. Možda bi netko poraz kod kuće od Ližnjana svrstao u kategoriju kiksa, ali taj poraz to nije. Pred Seljanima je svakako i mirno proljeće, nakon kojega će na koncu zauzeti šesto, sedmo ili osmo mjesto, no ispod toga neće se spustiti. Za povratničku sezonu, super rezultat.

Pulska Istra definitivno spada u najugodnije iznenađenje ove jeseni. Momčad od koje su sve ili gotovo sve gradske strukture digle ruke već dugi niz godina, nastavlja borbu, nastavlja bitku oko spašavanja žive glave, na način na koji to jedino mogu, inatom. Da budemo načisto, skupili su oni i ove godine vrlo dobru momčad, sa iskusnim i pouzdanim Tomislavom Čajom na vratima te sa nogometno inteligentnim Lukom Ilinčićem. Tu je i opasni, za sebe i za drugoga Josip Marković, u momčadi je i vrlo robusni napadač Amar Ališić, kao i dugovječni Romano Žilo. No, mozak ove momčadi je u ovome trenutku ponajbolji vezni igrač, usudimo se reći, ne samo županijskog elitnog natjecanja, Robert Vijatović. Trener Puljana, Ivan Crljenica, koliko god je momčad u natjecanje krenula sa razočaravajućim rezultatima, od petog kola nadalje može biti ponosan na ostvareno, kakvo god da ih proljeće čeka.

Drugi dio elitnog županijskog natjecanja okončati ćemo sa ponajboljim labinskim predstavnikom u ovom natjecanju, sa vineškom Iskrom. Nakon dugog niza godina u kojima su vladali drugim županijskim nogometnim razredom, ove im je godine konačno omogućen proboj u elitni rang natjecanja. Najbolji su od labinskih nogometnih klubova iz prostog, iz jednostavnog razloga. Momčad je to čiji su igrači donedavno igrali i na mnogo višem nivou od županijskog nogometnog ranga, pa ako samo spomenete imena Ervina Čudića, Nermina Krasnićia, Almira Mehića, Tibora Zakomca, Nina Lazarića, Ermina Jašarevića, sve ste manje-više rekli. Na papiru ih predvodi Marin Blašković, a u stvarnosti Fatos Hoxha. Još kada bi nam mjerodavni u Klubu znali objasniti pravi razlog navedene činjenice, bili bismo im izuzetno zahvalni. Iskri, realno, ne preostaje ništa drugo nego da nastave putem kojim su krenuli. Dobra je to i pozitivna priča uvijek burnog labinskog nogometa.