Prije nekoliko tjedana cijelu Europu obišla je slika nogometnog terena u Zmijavcima, ako uopće smijemo upotrijebiti riječ teren za takvo nešto. Nažalost, to je samo mali dio onog što se dešava u drugom rangu profesionalnog nogometa, u zemlji koja u svojim vitrinama posjeduje srebro i broncu s dva prethodna svjetska prvenstva.
Ako “zaronimo” dublje u probleme Prve NL, otkrit ćemo kako skoro pola momčadi lige uopće ne igra na svojim stadionima i travnjacima, a oni koji igraju u svom domu imaju uvjete poput onih kakve smo vidjeli u Zmijavcima.
Pa tako svoje dvoboje, lider prvenstva Zrinski Osječko igra na Gradskom vrtu, Jarun u Zaprešiću, Dubrava u Sigetu i Solin koji zbog radova na svojem stadionu, više od dvije godine svoje utakmice igra u Dugopolju ili Hrvacama, dok je čak i Dugopolje zbog obaveza reprezentacija, nekad prisiljen susrete igrati u susjedstvu.
Ostali klubovi nemaju uloge “podstanara” no kada pogledamo stanje na Šubićevcu koji je krivac za nekoliko ozljeda i “travnjak” u Vukovaru, fascinantno je da se uopće uspije odigrati prvenstvo do kraja.
Osim problema s travnjacima, dolazimo do možda i najvećeg, jer klubovi iz elitnog ranga hrvatskog nogometa gube interes za igrače iz Prve NL. Sve manje se mladi igrači razvijaju u drugoj ligi “Lijepe naše”, te se radije odlučuju za susjedske zemlje poput Slovenije i BiH.
Uzrok tome, možda je i kardinalna greška saveza, odlukom ukidanja drugih momčadi Dinama, Hajduka i Osijeka, gdje su svoje karijere započeli nekolicina igrača, koji imaju važne “role” u momčadima iz “liga petice” ili su bar na kratko karijeru proveli u elitnim ligama Europe.
Kroz Prvu NL seniorsko iskustvo skupljalo je i nekoliko reprezentativaca, a mi se nadamo kako će ovaj rang opet postati “bazen” talentiranih igrača i liga koja će svijetu slati pozitivne slike, a ne sramotne poput onih u Zmijavcima.
