Kada ispadneš iz višeg ranga natjecanja, kao što se Porečanima dogodilo prošle natjecateljske sezone, očekivanja budu raznolika.
Oni najbliži vjeruju u tebe i brzi povratak na neke stare staze uspjeha, a oni najrealniji, bili bliski ili ne, znaju da će sezona koja je pred tobom biti zahtjevna te da se u njoj ponajviše treba zabaviti konsolidacijom samoga kluba. I upravo je tako bilo na Velom Joži ovoga ljeta i jeseni.
Nije sam početak natjecanja počeo u skladu s očekivanjima onih “prvih”, to nikako. Tek je sedmo kolo i domaći susret protiv Novalje donio prvo slavlje i prvi trobod momcima novog trenera Vjekoslava Dorčića.
No, u samom su klubu pokazali da itekako imaju razumijevanja za “Vekijev” rad, te nisu donosili nikakve ishitrene odluke u prvoj polovici jeseni kada su rezultati bili kakvi su bili. I na koncu, pokazalo se to kao pravi put i pravi, ispravan način.
Utakmica kod Pazinke koja je obilježila ovu jesen ako se u obzir uzme sam interes javnosti te broj gledatelja na tom susretu, dala je do znanja da se Jadran polako vraća ka onim stazama na koje nas je navikao u ranijim godinama.
To mišljenje ne može poništiti ni poraz od veoma dobrog Krka, jer su nakon toga uslijedile utakmice u kojima je Dorčićeva momčad slavila (Halubjan i Crikvenica), da bi nakon dvije vezane pobjede uzeli i bod kao gosti u Labinu.
Malu mrlju, ako se tako može nazvati, može činiti poraz protiv Kraljevice kod kuće i težak debakl kod Lokomotive u Rijeci, no ako i kada podvučemo crtu, Jadran je jesenski dio sezone okončao na desetom mjestu s 17 osvojenih bodova. Samo dno ljestvice je prilično udaljeno, no treba biti oprezan na proljeće.
Ukupno gledajući, ako nađemo neku sredinu između onih “prvih” koji su očekivali povratak na stare staze uspjeha i onih “drugih”, ipak malo realnijih, Jadranovu bi jesen mogli ocijeniti jednom solidnom “dvojkom”, koja pomalo nateže ka ocjeni više. Da nije bilo poraza od Kraljevice na Velom Joži, momci bi zaslužili trojku, no vjerujemo da će do nje stići u proljetnom dijelu.
Što se igračkog kadra tiče slobodno možemo reći kako nitko nije u nekim segmentima spektakularno odskočio, i to je možda ono što najviše nedostaje Porečanima. Naime, Ilija Batričević i Luka Paulinić postigli su po tri pogotka, pa zaslužuju pozornost, no nama se nekako najviše čini da je kvartet Oliver Sumić, Ivan Al Tharwan, Donato Bernobić i Vedran Radman ključan “poker” ovogodišnjeg Jadrana.
Što na proljeće? Porečani se nalaze u relativno mirnoj sredini prvenstvene ljestvice s osam bodova prednosti u odnosu na najugroženije, a to su Nehaj i Crikvenica.
No, za nekakav potpuni mir ključno bi bilo u dvije domaće utakmice tijekom ožujka, one protiv OŠK-a i Banjola, ostvariti dvije pobjede i tada bi gotovo sigurno trupe Vjekoslava Dorčića imale mirno proljeće bez imalo strepnje za ostanak u ovom, za njih najadekvatnijem rangu natjecanja.
