Po kvaliteti, ali i po rangu natjecanja naravno, druga momčad županije Istarske, pulski Uljanik, može biti itekako zadovoljna jesenskom polusezonom.
Ono što je najvažnije za samu momčad, a time naravno i za klub, je činjenica kako su trupe Sergeja Banovića smještene u sredini prvenstvene ljestvice, prilično daleko od samog vrha, ali najvažnije, još dalje od začelja.
Dvije gostujuće jesenje pobjede nadoknadile su tri doživljena poraza kod kuće, no te domaće poraze ne treba doživljavati tragično. Naime, i Kustošija i Jadran iz Ploča su svakako kvalitetnije i posloženije momčadi od dečki s Verude. Jedino se možda onaj prvi, početni poraz od Dugog Sela mogao izbjeći. No, nebitno, rekli smo, Uljanik je miran u sredini prvenstvene ljestvice i njegova je čvrsta ocjena ove jeseni “trojka”.
Brojan je kadar Uljanikove seniorske momčadi i svakome je zasigurno teško izdvojiti nekoliko imena koja su posebno odskočila. No, svakako postoji nekolicina igrača koji plijene pozornost, a nastavno na njihov daljnji razvoj. Naime, potrebno je znati kako se u Uljanikovim redovima nalazi određeni broj igrača pulskoga prvoligaša, igrača kojima je igranje na Verudi prigoda za dokazivanje u smislu onoga u što bi se mogle razviti njihove nogometne karijere.
Svakako vrijedi ponajprije spomenuti kapetana momčadi Ivana Zgrablića, te prvog strijelca Roberta Perića Komšića koji daju i nadalje svoj doprinos, međutim poanta je da budu podrška mlađem naraštaju, onima koji polako kucaju na vrata najjačeg hrvatskog nogometnog natjecanja.
U prvom redu Alexander Diego Rossi je momak koji je zapeo za oko stručnom stožeru pulskog prvoligaša. Njegova utakmica u kupu protiv Osijeka (koja je realno najbolji pokazatelj njegovih mogućnosti), pokazala je jako puno. No, nakon toga dogodio se blagi zastoj uzrokovan nastupom za reprezentaciju Portorika, te nakon toga mladi Portorikanac i dalje traži sebe. No, vjerujemo da će se pronaći.
Još je nekolicina igrača skrenula pozornost na sebe. U prvom redu tu je David Šćira koji je kao i Perić-Komšić postigao pet pogodaka, a njegovu bismo eksploziju mogli dočekati na proljeće, no tu su još i Dukan Ahmeti te Marko Cukon od kojih se mnogo više očekuje.
Uljanik je svakako momčad čiji igrači zavrijeđuju pozornost pulskoga prvoligaša, no do njih je sami kako će i koliko skrenuti pažnju na sebe svojim nastupima. Radi se mahom o dvadesetogodišnjacima koji definitivno u sebi nešto imaju, no moraju pokazati puno više da bi našli svoje pravo mjesto ispod nogometnog sunca.
Proljeće za Uljanikovce ne bi smjelo biti nimalo napeto. Barem ne u rezultatskom smislu. Puno više napetosti se očekuje unutar kancelarija društva s Verude, a vezano za njihovu daljnju suradnju sa pulskim prvoligašem, kao i iznalaženje sredstava za funkcioniranje čitavog kluba, na ovom, gotovo poluprofesionalnom modelu.
No, to je problem koji muči sve momčadi sa istarskog poluotoka koje iskažu želju i ambiciju za daljnjim napretkom i bijegom iz županijskog amaterizma.
