Da, da, oni plaćaju igrače. To nije sporno.
Ali, ne bi to bio problem nigdje, kada bi sve ostalo to pratilo. Nogometni klub Štinjan i Fortin su u protekle dvije-tri godine pokazatelj kako se to radi.
Počevši od trenera. Luka Mataja je mladi pulski trenerski kadar te je njegov odlazak iz Istre 1961 bio ozbiljna poruka. I da u Istri 1961 nešto ozbiljno ne štima (jer takvog moraju zadržati rukama i nogama), ali i da u Štinjanu raste ozbiljna, stabilna priča. Mataja ima svlačionicu punu „zvijezdi“, ali pokazuje da je autoritet znanja najjači od svih vrsta autoriteta.
Nadalje, Fortin. Bili smo snimati utakmicu protiv Novigrađana pa smo vidjeli da onaj kompleks sve više počinje ličiti na ozbiljan teren. Viši rang će komotno tamo igrati, a poznavajući njih, dodatno će ulagati i u infrastrukturu.
Još jedna vrlo važna stvar – omladinski pogon. Suradnja sa susjedima nije bila toliko plodonosna koliko se očekivalo, pa je trebalo „na novo“. Braća Macuka i tu su pronašli osobu koja je sve to spojila u jednu smislenu cjelinu.
Mauricio Kožljan je postavio temelje nečega što danas Luka Piljan pretvara u sve ozbiljniji omladinski pogon. Da, ovog vikenda Štinjan je potvrdio titulu prvaka Elitne ŽNL, ali to je zasjenilo još jednu lijepu vijest.
Juniora je u posljednjoj 8:0 pobjedi bilo 18, pionira u njihovom slavlju 15, kao i mlađih pionira koji su također uvjerljivo slavili 8:1. Članova U11 u pobjedi 5:1 bilo je 15 (igra osam igrača), a brojni su bili i u selekciji U9.
Sve u svemu, Štinjanci rade sjajan posao – brojni su, kvalitetni, infrastruktura ima smisla i da, seniori sigurno dobiju neku „pinku“.
Ali, „šoldi“ sami po sebi nisu problem. Problem nastaje kad su jedino bitno. E onda nastane kolaps.
Međutim, braća Macuka su na Fortinu nastavili stabilan rast koji je krenuo pod Ronaldom Kontešićem i Štinjan sada iza sebe ima sjajnu priču, ali i svijetlu budućnost!
Bravo!
