Kada vidite kadar Pazinke, najradije bi sve zasluge “oteli” treneru Saši Lukmanu.
Da, Pazinka je bila moćna i jaka i široka i posložena van terena, ali treba reći da je cijele sezone, a i onu prije ove, orkestrom sjajno “dirigirao” još uvijek mladi trener iz Filipane, Saša Lukman.
Nije bilo ni lako imati svlačionicu prepunu talenta i “imena”, ali ovaj put ćemo mu malo kredita i “oduzeti” – svjestan je i on da je trenirao iskusnu skupinu rijetko viđenih karaktera. No, vodio je te dečke na očito maksimalno ispravan način i vjerovao u mlade igrače poput vratara Jadreška, Krištofića, Lenića (svo troje po 29 nastupa!) i ostalih, koji su tako postali sastavni dio ove snažne Pazinke. Nakon proslave za pamćenje, porazgovarali smo s uspješnim trenerom.
Kad si shvatio da je ovo “ta” sezona, da biste mogli ići do kraja?
Već nakon odlično odrađenih ljetnih priprema, prijelaznog roka i na temelju rezultata prethodnog proljeća bilo je naznaka da bi to mogla biti šampionska sezona. Nakon uvodnih pet pobjeda i posebno nakon odigrane zaostale utakmice u Bujama te pobjede 0:3 vidjelo se da će to biti kako treba, iako smo nakon te utakmice zapali u probleme s ozljedama i naslov potvrdili tek dva kola prije kraja prvenstva.
U čemu ste bili bolji od drugih?
Pričao bih samo o nama. Kolektivno odricanje, patnja, bratska atmosfera u svlačionici uz igračke kvalitete donijeli su nam naslov. Emocionalna stabilnost tijekom travnja i početka svibnja, kada smo odigrali sedam utakmica u kratkom periodu, bila je iznimno važna, a bilo je i poraza i pobjeda. Ostali smo stabilni bez obzira na rezultate utakmica, s jasnim ciljem da budemo prvaci.
Najdraži trenutak?
Stvarno teško pitanje jer se događalo toliko toga u zadnjih godinu dana. Najdraži mi je posljednji sučev zvižduk na kultnoj Kantridi i potvrda naslova prvaka. Uuuuuf, toliko emocija prođe kroz tebe u sekundi. Svakako bih spomenuo i pobjedu protiv Kraljevice u 92. minuti te pogodak koji je postigao Luka Delšeno. Malo je igrao, a toliko je pošten i dobar dečko, zaslužio je taj trenutak. I šlag na tortu bilo je zadnje kolo i proslava naslova prvaka. Pazin je pokazao koliko mu je stalo do nogometa, djeca koja gledaju moje igrače kao uzore i idole te naposljetku sretni ljudi. Hvala navijačima.
Koliko ti je žao što se nije ulazilo u viši rang? Bi li imalo smisla pokušavati?
Žao mi je jer sam iznimno ambiciozan, ali isto tako svjestan da nije trenutak za eksperimente. Viši rang otišao je prema profesionalizmu i za napraviti taj korak treba imati sve posloženo kako treba. Od omladinskog pogona do infrastrukture. Kad se sve to posloži, i Pazinka će igrati više lige.
Ambicije za drugu sezonu? Imaš li već planove ili sada slijedi odmor pa ćete onda vidjeti?
Odmor, odmor i odmor od nogometa. A onda s dečkima od prvog treninga zapeti, spremiti se, pružiti dobar nogomet i obraniti naslov prvaka uz konačni prolazak prve faze Kupa Istre te ga u konačnici osvojiti.
