Predsjednik Zbora trenera IŽ Zoran Peruško od ovog je ljeta krenuo u agresivnu kampanju „čišćenja“ županijskih klupa od nestručnih ljudi. Međutim, situacija u toj domeni je potpuno kaotična, do te mjere da HNS-ove kampove na ovom području vrše ljudi bez trenerskih licenci. Pandan je to situaciji u kojoj nestručni fizioterapeut namješta kralježnicu.
Najprije, krenimo od brojeva. Koliko je trenutno licenciranih trenera u Istri, a koliko selekcija? Koliki je broj trenera koji nisu izvršili formalizacije ili obaveze prema ZTIŽ ?
U natjecanju svih liga na području Istarske Županije imamo 217 momčadi, a zaključno sa koncem rujna imali smo 210 licenciranih trenera. Nakon obavljene formalizacije (što je usklađenje diploma Nogometne Akademije sa resornim Ministarstvom) tijekom protekla dva tjedna i ovaj će preostali dio biti licenciran, nadam se već za ovaj vikend, tako da ćemo moći govoriti o ispunjenim formalnim, naglašavam riječ “formalnim” zahtjevima nužnim za licenciranje.
Paralelno, još uvijek imamo 173 trenera kojima nedostaje određeni dokument, ponajčešće, već navedena formalizacija, te je vrlo upitno hoće li u skorom vremenu imati prigodu ispuniti tu svoju obavezu obzirom da postupak formalizacije traje već gotovo četiri godine i da je pri kraju. No, neovisno o tome, u Udruzi imamo i 104 trenera sa potpuno čistom dokumentacijom koji trenutno nisu licencirani, odnosno, ne rade nigdje. Naravno, upitno je koliki će broj od tih navedenih 104 ikada više biti aktivni kao treneri u nekom Klubu, no uvjeren sam, obzirom da baratam sa njihovim imenima, da njih 30-40 vjerojatno i hoće. Tako da možemo konstatirati da nas u ovom trenutku ima dovoljan broj koji možemo odgovoriti na zahtjeve i potrebe Klubova.
Da li smatrate da klubovi namjerno zaobilaze pravila ili su na to primorani nerealno koncipiranim pravilnicima?
Ima u ovom Vašem pitanju i jednih i drugih slučajeva i situacija. Dakle, ima namjernog zaobilaženja pravila od strane nekih Klubova već nekoliko godina. Konkretno, lani kada sam krenuo u, kako ste rekli, “agresivniju kampanju” čišćenja situacije, prednjačili su u zaobilaženju pravila, od nositelja kvalitete NK Funtana, NK Istra 1961 i NK Mladost Fažana. I naravno, da su onda tu situaciju koristili i tzv. “manji klubovi” kada su uvidjeli da se “velikima” ništa ne događa, da prolaze “lišo” u muljanju.
Sa današnjim danom u Funtani se situacija iz temelja preokrenula i popravila, dok ovi i dalje, uz još poneke manje Klubove plivaju u mutnom kod određenih kategorija. Da se razumijemo, formalne su zahtjeve ispunili, ali u stvarnosti pojedini njihovi treneri uopće ne rade sa svojim momčadima. I to nije normalno. To nije dobro.
No, da se razumijemo, ovo što sam pokrenuo tijekom ove natjecateljske sezone, a prijavio sam u NSŽI do sada anomalije na 36 utakmica (gdje nije bilo licenciranog trenera ili ga je zlouporabljujući riječ “IZNIMNO” mijenjao njegov kolega), ne bi smjelo za cilj imati izričito samo kažnjavanje klubova. Kažnjavanje bi trebalo biti posljednje što treba učiniti.
Cilj cijele ove “kampanje”, sa strane Udruge trenera bi bio da se nakon ove jeseni podvuče crta i kaže: “Ok, idemo mijenjati Pravilnike. Omogućimo stručno osposobljenoj osobi da radi, kao i u drugim sportovima, sa barem dvije kategorije”. I taj bi dio bilo potrebno ograničIti na one najmlađe uzraste, gdje imamo najviše problema. Uzeti ću za primjer NK Istru 1961, kao nositelja kvalitete, pa ću tu baratati sa njihovim imenima.
Nadam se da mi neće uzeti za zlo što baratam njihovim imenima. Ali, ako i hoće, svejedno, njihov problem. Pa eto, primjera radi, postavljam sam sebi pitanje, a i Vama: Zbog čega npr. Kristijan Dadić ne bi mogao biti licenciran i kvalitetno odrađivati posao trenera selekcije U-9 i trenera mlađih pionira u isto vrijeme? Zar je normalnije da sa njima radi Haris Devović koji ne ispunjava stručno-pedagoške kriterije za taj posao? Meni nije. To je cilj ove “kampanje”. Osigurati najmlađima, posebno najmlađima, najbolje i najškolovanije ljude za taj posao.
Naputili ste delegate diljem Istre da se zabrani odigravanje utakmica kad nema licenciranog trenera na utakmici, a u isto vrijeme, 14. listopada, GNK Dinamo u susretu U11 selekcija protiv Hrvatskog Dragovoljca na klupi ima samo pomoćnog trenera? Zbog čega je Istra konstantno u raskoraku s HNS-om ili u ovom slučaju ZNS-om po pitanju pravilnika?
Nisam, to kažu Propozicije natjecanja u omladinskim kategorijama. I premda se mnogi neće složiti sa time, ja mislim da to treba biti tako. Ali to se neće dogoditi. Zašto? Jer onda velika većina delegata ili sudaca, čast izuzecima, koji su delegirani na utakmicu neće dobiti svoju taksu. U ranije navedenih 36 prijava koje sam uputio NSŽI-ju, u velikoj većini slučajeva delegat ili sudac je čak vjerojatno namjerno propustio u Izvještaju o utakmici napisati da trenera nije bilo, ili da ga je mijenjao “IZNIMNO” drugi trener, sve kako bi taj propust prošao neopaženo.
I dokle god oni neće kao službene osobe obaviti profesionalno svoj posao, do tada će se zatvarati oči anomalijama kojima smo svjedoci svakog vikenda. Što se tiče Zagrebačkog nogometnog saveza i primjera koji ste naveli, naglašavam da nismo u raskoraku sa Pravilnicima, za sve vrijede ista pravila. Ali dopustite mi, ne interesiraju me eventualne mutljavine u kojima pliva Dinamo, ili Cibalia ili Neretva iz Metkovića. Ja želim da na našem području stvari funkcioniraju besprijekorno. Njihovim problemima neka se pozabave oni sami. Ako mi možemo postati primjer njima, na način da smo mi perfektno uređeni, tim bolje. Neka oni uče od nas.
U uvodnom odlomku spomenuli smo HNS-ove kampove. Kako komentirate i ocjenjujete njih? Da li je istina da ste gosp. Stankoviću poslali dopis koji podsjeća na one političara Stipe Petrine koji je one kojima se obraćao nazivao svakakvim imenima, frustriran ignoriranjem?
Razvojni nogometni kampovi HNS-a su uspješan proces u kojemu su nastali igrači poput Modrića, Mandžukića, Lovrena i inih drugih. Dakle, kako to možemo ocijeniti nego odličnom ocjenom na razini Hrvatske. No, ovo što se dešava u Istri je pretužno, pretragično. Gospodina Stankovića je vrijeme potpuno pregazilo i tu više nemamo što dodati.
Sve će nas vrijeme jednom satrati i tada treba znati stati i reći dosta. Ne da je vrijeme za druge ljude, nego se njegovo instaliranje zahvaljujući njegovim mecenama nikada nije smjelo dogoditi. To sam tvrdio tada, prije dvije godine, kada je aktualni Predsjednik NSŽI-ja vraćao Stankoviću dugove njegovim potpuno netrasnparentnim instaliranjem na ovu poziciju, a to tvrdim i sada i koliko god se to nekome možda ne sviđalo, u pravu sam. Jer dopustite, pozivanje u stručni stožer Razvojnog kampa HNS-a za područje NSŽI-ja, Kristijana Galešića, kao trenera specijalista za vratare i Nataše Cvijanović kao trenera za djevojčice je dokaz sad već blage retardacije kompletnog sustava, odnosno onoga koji mu je na čelu, a to je gdin Stanković.
Da se razumijemo, protiv navedenih ljudi nemam apsolutno ništa, dapače, osobno Kristijana Galešića smatram i prijateljem, no ni on, a ni Nataša Cvijanović nisu kompetentni ni stručni za rad u nogometu. Oni nisu nogometni treneri. Kolegica Nataša se školuje pri Akademiji i ona mora zbog obaveza koje ima prema Akademiji proći praksu u Kampu, ali ne može biti dio stručnog stožera, kao što to nisu još nekolicina trenera koji nazoče Kampu u smislu prakse koju moraju odraditi. I tu počinje i završava svaka priča oko Razvojnog kampa na području naše Županije.
Da, poslao sam Stankoviću dopis u kojemu ga, uz ostalo, pozivam da konačno odstupi sa svoje funkcije. Kulturno sam ga i prošle godine upozorio na iste anomalije koje je napravio tijekom Kampa, u nadi da ih neće više ponavljati, no očito, uvaženi kolega razumije samo govor ulice. Dopis dajem i Vama na uvid pa radite s njime što god želite. (op.a. dopis neće biti javno objavljen jer portal čitaju i maloljetna djeca)
Jeste li zadovoljni radom Zbora trenera IŽ? Vjerujete li u nastavak Vašeg i mandata tajnika?
Nisam zadovoljan. Po prirodi sam u nekim stvarima perfekcionista i onda ne mogu biti zadovoljan kada nam silan trud koji ulažemo ne uzvraća rezultatima na pravi način. Tu se referiram ponajviše na ovu borbu za dignitet nogometnih trenera. Istina je da sam dolaskom na čelo Udruge zatekao u postocima puno više anomalija nego što ih imamo sada u smislu licenciranja i svega ovoga o čemu smo pričali, no taj neki “uspjeh” nije dovoljan da bih mogao reći da sam zadovoljan.
Nadalje, zbor trenera je prethodne dvije godine u svrhu prosperiteta nogometa na našem području predlagao i izmjenu određenih stvari što se tiče kategorija U9, U11 i juniora. De facto smo sačinili elaborat kojim pojašnjavamo što, zašto i zbog čega treba mijenjati radi progresije nogometa na našem području, no, naravno, NSŽI koji rukovodi natjecanjima na našem području, potpuno se oglušio na naše prijedloge. Dokle god ta institucija funkcionira samodopadno, dokle god se sa njima ne može uspostaviti konstruktivna komunikacija u stručnim stvarima, dotad će se nastaviti slobodan pad istarskog nogometa.
Ostalim dijelom zbog kojega postojimo, a to je organiziranje predavanja, oglednih treninga, suport Nogometnoj Akademiji u organizaciji školovanja, i birokratsko praćenje Zbora od strane Tajnika Zbora je savršeno. Naime, gdin Zohil Enco u svojstvu Tajnika Zbora uspijeva više nego kvalitetno ispratiti svu problematiku i na njegov rad nemam zamjerki. Što se novog mandata tiče, podvući ćemo crtu za godinu i pol dana i na kolegama trenerima je da odaberu kojim putem žele dalje.
Pratite li rad Nogometne Akademije HNS-a na ovom području? Kako komentirate 50% prolaznosti polaznika na osposobljavanju za C licencu? Po Vama, je li to odraz slabog angažmana polaznika ili nešto drugo?
Pratimo i sudjelujemo u aktivnostima Nogometne Akademije kao njihov suport u organizaciji osposobljavanja na županijskom nivou, dakle za C licencu. Nogometna Akademija HNS-a je uz našu reprezentaciju najsvjetlija točka hrvatskog nogometa. Educiranje na Akademiji HNS-a je priznato od strane UEFA-e, ne samo deklarativno, već kao jedno od najkvalitetnijih takvog tipa u Europi.
A sve iz razloga što se od polaznika od samog početka educiranja traži jako puno. Ali puno im se i daje. Mogu se složiti sa Vama da ponekada to od strane predavača zna biti “cjepidlačenje” i “traženje dlake u jajetu” ali upravo takav pristup daje garanciju da će se u konačnici iznjedriti najkvalitetniji kadar. Do polaznika samih je kako će tome pristupiti. Ukoliko svoj trenerski put shvate kao cjeloživotnu edukaciju, a ne samo “blitz” pokušaj bavljenja trenerskim poslom tada će i rezultati njihovog školovanja biti kvalitetniji.
Godinama direktno i žustro kritizirate rad u omladinskim pogonima pulskog bazena? U čemu griješe treneri pulskih klubova?
Predlažem da se u odgovoru na ovo pitanje klonimo floskula u obliku “stvaramo mlade sportaše, zdrave mlade ljude”. To čine svi. To čine moji kolege u Rovinju i Rudaru, u Jadranu i Novigradu, a to čine i u Istri 1961 i u Moeli podjednako dobro. Međutim, njihov je posao u “perjanici” istarskog nogometa, gle čuda, stvaranje prvoligaških igrača. Čak ne top nogometaša, ne nogometaša za cijeli HNL, već stvaranje nogometaša minimalno za pulskog prvoligaša.
Odgovoriti ću stoga protupitanjem jer naširoko obrazlaganje ne bi nas odvelo nigdje. Pa Vas pitam: Koliko je prvoligaških, ne top igrača, nego prvoligaških, prosječnih prvoligaških igrača za HNL dala škola nogometa Istre 1961 u posljednjih 15-20 godina? Da Vam odgovorim? Niti jednog. Posljednji je Ivan Zgrablić, a svi ostali koji su trenutno na tom nekom visokom nivou (Baša, Marić, Ottochian, Zvonko Pamić) nisu produkt te škole. U čemu griješe je pitanje za dubinsku analizu njihovog rada. Odgovorno tvrdim da griješe u svemu.
