Vjerni čitatelji IstraSporta vjerovatno su već primijetili da se o situaciji u Istri 1961 malo piše, gotovo ništa. Pomoći ne možemo, a “trljati sol” na rane i nema previše smisla. No, kada nas je nazvao sinoć sportski urednik 24Sata i uputio nas na tekst koji su njegovi novinari “složili” nakon utakmice s Dinamom u Zagrebu, pročitali smo tu “rijeku tuge” koja teče iz usta igrača Istre 1961…
“Nek’ se mnogi zapitaju zašto je do ovoga došlo. Ostali smo sami, nemamo nikoga. Uz nas je samo trener. I nitko više. Kao da smo sami na ovom svijetu. Svaki dan netko ode iz kluba”, rekao je Marijan Ćorić, mladi vratar, vjerojatno znajući da je David Puclin već na putu ka rodnom Šibeniku, pa nastavio:
“Igrače izbacuju iz stanova jer nemaju za stanarinu, neki nemaju ni 50 kuna u džepu. Kako uopće doći na utakmicu i biti koncentriran? Kako osposobiti glavu za utakmicu? Ajde, recite mi. Samo pusta obećanja, ništa drugo. Ma nemam volje za nogometom, ajde, pitajte me otkud mi volja za igrom? Pa kako da igramo kad igrači nakon utakmice ne znaju gdje će spavati.”
Navijali za Istru, Rijeku, Dinamo ili Hajduk, morate shvatiti težinu ovih riječi. Igrači Istre 1961 koji nisu iz Pule ili Istre imaju “plaćen” jedan obrok dnevno. Dakle, ima segmenata u životu zbog kojih je u ovom trenutku bolje je biti zatvorenik u Valturi nego nogometaš Istre 1961.
