U tjednu iza nas održana je Skupština labinskog nogometnog ponosa – NK Rudara. Trideset i tri skupštinara čulo je izvješća rada kluba u godini koja završava, a predsjednik Zalihić iskoristio je prigodu da još jednom argumentima objasni zbog čega je, nažalost po istarski nogomet, Rudar trenutno najorganiziraniji klub na poluotoku.
Kada se zna da je Rudar u ovoj godini uprihodovao 520 tisuća kuna sponzorskih sredstava, a da je gradski stadion oblijepljen reklamama gospodarskih subjekata, tada je jasno da u Labinu postoji plan i program.
Skupštinari su ranije na uvid elektronskim putem dobili i financijski plan za 2018. godinu prema čemu bi proračun kluba trebao biti milijun i 115 tisuća kuna, ne računajući troškove prijevoza koje snosi Sportska zajednica Grada Labina te održavanja stadiona koji je u nadležnosti tvrtke Labin 2000, što u konačnici iznosi oko milijun i 600 tisuća kuna.
Naglasio je predsjednik i kako su zaključno s 21. prosinca podmirene sve plaće, naknade i hranarine, obaveze prema dobavljačima, Savezima, a pošto se poslovalo u plusu, tajnik će odrediti dvojicu-trojicu najpotrebitijih sa liste starih dugova prema igračima i drugom osoblju, čime će taj dug biti saniran debelo preko 90%, bez obzira što se radi o ispunjavanju obećanja koja su plod neodgovornog i neracionalnog poslovanja kluba.
“Generalno gledano, mislim da naši nogometaši imaju natprosječan standard, počevši od putovanja, prehrane, medicinske zaštite, sportske opreme pa i naknada. Neki, istina, oni najbolji, možda mogu dobiti par stotina kuna više u drugim klubovima, no kod nas ne postoji velika disproporcija između onih najbolje i najslabije plaćenih, tako da i golobradi mladići koji su tek zakoračili u seniorski pogon imaju natprosječna primanja u odnosu na ostale klubove.”
Iako je rezultat seniora mogao biti bolji, ali i znatno gori, Zalihić je naglasak stavio na omladinski pogon koji i sada broji preko 150 mladih nogometaša, a sa ponosom je istaknuo i činjenicu da sve selekcije kluba odlaze na minimalno jedan turnir diljem Hrvatske i inozemstva.
Doda li se na to (su)organiziranje dva međunarodna turnira, Kvarnerske Rivijere (do polufinala) i Trofeja Labinskih Rudara, jasno je zbog čega se ruši dosad logično posložena piramida istarskog nogometa.
Posebno je zanimljivo bilo izlaganje Zalihića u vezi klupskih ambicija: “Kad te netko prvi put prevari, on je kriv. Kad te prevari drugi put, tad si sam kriv. Poučen iskustvom iz rukometa, kad mi je rečeno – ti kreni, mi ćemo za tobom, da bi na kraju sam ispao krivac, sada ćemo čekati. Rudar je trenutno organizacijski vrlo blizu drugoligaškim potrebama, međutim, bez infrastrukture, to bi bilo forsiranje. Zbog toga, trenutno sam otvoren za sve opcije, i za pokušaj ulaska u drugu ligu, ali i za spuštanje u niži rang, jer nema smisla forsirati nešto što možda gradske strukture ne vide kao poželjnu opciju. Sigurno se neće dogoditi da Rudar forsira ulazak u viši rang, a da seniori i omladinski pogon treniraju na ledinama i improviziranim nazovi-igralištima.”
[socialpoll id=”2479089″]
