Tendencija pada se nastavila i u 2011. godini. Samo su rabački nogometaš, istina i oni administrativnim putem, ostvarili plasman u rang više. Lista onih koji su posrtali je znatno brojnija, a predvode je nogometaši Rudara. Slijede boćari Labina i nogometaši Raše. Isti rang su također administrativnim putem zadržala oba kluba iz Dumbrove.
IZVANREDAN – 6
Na sami vrh su pretendirali RU Mladi rudar i NK Rudar. Potonje je iz konkurencije izbacila katastrofalno proljeće i ispadanje iz III HNL Zapad. Ni u Rudarskoj se ne mogu pohvaliti nekim kolosalnim dosezima ali su za sad jedini prvoligaš s Labinštine u ozbiljnijim sportovima.
Sve upućuje da su ostanak izborili u malo „sreće“, no u močvari vrijedi samo jedan „zakon“, zakon jačeg – ubij ili ćeš biti ubijen. To im je u ostalom dalo završnu vizuru „ozbiljnosti“ zbog koje su ispred svih ostalih. Jesen je bila iznad očekivanja, jedan poraz na labinskom parketu, uz dva gostujuća remija, skor su koji bi svi odreda, od predsjednika Frankovića do trenera Datosa, potpisali.
Istina društvo između ove dvojice nije baš pretjerano brojno ali su sve u svemu ipak prvi klub Labinštine pa im pripada ocjena 6, iako bi, obzirom na stanje sporta od Štalija do Šušnjevice, bilo primjerenije ocjenjivati od 1-2.
ODLIČAN – 5
Gubitnici u prethodnoj lideri su u ovoj kategoriji. Slobodni pad na svim poljima koji je svoj zamah dobio proljetos ljetos je prijetio kataklizmom. No, ipak su se u Zelenicama uspjeli u hodu pregrupirati i postići ono najvažnije, rezultat u seniorskoj konkurenciji. Istina imali su nezapamćenu podršku vlasti, kao nikad nitko prije njih, a ni poslije, osim njih naravno. Također su miljenici i lokalnog Saveza sportova, koji im u raznim situacijama vrlo često „gleda kroz prste“.
Društvo labinskim nogometašima prave boćari Raše koji su odigrali još jednu solidnu jesen. Mogli su i više ali ih tradicionalno u tome sprječava ženidba najvažnijih karika. Momačka, pa pir, a potom bračno putovanje, problemi su s kojim se Rašani susreću dugi niz godina. Za nadati se da će napokon, kad požene cijelu momčad, zakoračiti tamo gdje im je, s obzirom na igrački kadar, realno i mjesto, u nacionalni rang.
VRLO DOBAR – 4
Ovu kategoriju predvode nogometaši Jedinstvo Omladinca. Za korak više im je trebala pobjeda u zadnjem kolu u Zelenicama. No, u svakom slučaju ispunili su plan s početka prvenstva i s realnim optimizmom očekuju proljetni nastavak kad će se dijeliti „vjerodajnice“ za novoformiranu III HNL Zapad.
I dok labinskim nogometašima društvo prave raški boćari Nedešćanima su uz bok labinski, oni iz Rudara. Ljubo Sergo, Livio Verbanac i klan Mileta odigrali su jesenas iznad očekivanja pa je vrlo realno očekivati da ljetos zamijene mjesta s „vječitim rivalom“.
DOBAR – 3
Iako su na početku prvenstva bili praktički „otpisani“ nogometaši Potpićna-Učke 72. su se uspjeli održati u sredini ljestvice I ŽNL. Istina za taj doseg najznačajnijeg saveznika su imali u povoljnom rasporedu ali su ipak, mkad se sve zbroji i oduzme i na našoj ljestvici zaslužili boravak u „zlatnoj sredini“.
Imajući u vidu sve okolnosti u kojima su trenirali i igrali utakmice „mršavu“ trojku su zaslužili nogometaši Raše 1938. te vineške Iskre koji nisu oduševili ali ni podbacili u odnosu na očekivanja s početka prvenstvene polu-sezone.
DOVOLJAN – 2
Drugi semestar je pokvario skor nogometaša Cementa koji su odigrali rijetko lošu jesen. Ništa bolji nisu bili Plomin i Polet, duo koji igra u najnižem rangu i to shvaća više kao rekreaciju, što je dobro, no ipak bi u sve trebali unijeti određenu dozu ozbiljnosti. Na rubu ove i naredne kategorije su boćari Labina. Lani su ispali iz III HBL, a ove godine im prijeti put u još jedan rang niže.
NEDOVOLJAN 1
Rapčani su, nakon relativno uspješnog proljeća na Jugu, furiozno započeli jesen u Drugoj ligi, no sve je trajalo tri kola nakon čega je slijedio strmoviti pad. Da se itko drugi iz tria „katastrofalan“ mogao „prošvercati“ u (1) išli bi u zadnju kategoriju, ovako ponovno ih je „administracija“ spasila zadnjeg mjesta.
KATASTROFALAN -1
Od dva labinska kluba koji igraju zadnje lige teško je cijeniti tko je lošiji. Mnogi će reći kako ŽRK Rudar ima niže uzraste, a Albona nema. Istina je, ali i dotacije su im na račun toga 5-6 puta veće. A ženski rukomet je danas tamo gdje nitko nikad nije mogao niti sanjati, u društvu s Murvicom, Rabom i inim veličinama.
Nema opravdanja za inertno i nedovoljno zainteresirano vodstvo kluba, iako će ga oni naći u činjenici da nema zainteresiranih za preuzimanje njihovih funkcija, pa su predsjednik i tajnik na svojim još uvijek na određeno vrijeme, potonji do ljeta, a prvom je već istkao i taj mandat.
Edi Kodrin je priča za sebe. Njega ovaj -1 neće uopće „dirnuti“, on je čini se napokon postao svjestan da dalje od tog ne može. Više razloga za zabrinutost imaju neki malonogometaši, posebno Bojkić i Hodžić, kojima je Albona bila u nekim situacijama čak i veći izvor novčanih prihoda od Rudara.
Dno dna su Potpićanci. Ostali su u Prvoj ligi i povukli nekoliko krivih poteza. Najveći je odlazak iz Labina za koji će alibi potražiti u Rusanovoj iako i vrapci u Dumbrovi znaju da su sve samo „zakuhali“, uvjereni da ih u Novigradu čekaju objeručke, u prepunoj dvorani. Ispostavilo se da je čak i stanoviti „Silver cup“ bio veći prioritet. Žele li ostati u ligi moraju naći načina povratku u Rudarsku i angažmanu pet-šest Labinjana.
Add Comment