Nakon skoro četiri mjeseca bez prvenstvenog troboda, Istra je konačno i pobijedila jednu utakmicu. Odigrali su igrači iz Pule, međusobni dvoboj, koji srećom nije završen neodlučeno, pa sada Puljani s radošću dočekuju odlazak u Osijek, prepuni motiva i svjesni kako je ovo jedinstvena prigoda da se konačno radosni vrate u svoj grad.
U Puli se ništa nije promijenilo u odnosu na stanje i situaciju prije susreta s Goricom. Ali apsolutno ništa. Kroz medije se i nadalje čitaju predivna štiva iz četvrte kategorije ozbiljnog novinarstva, a u Klubu gori alarm pred završna četiri susreta.
Istra 1961 nije izišla iz krize ni protiv Gorice. I koliko god se ne radi o krizi same igre, već o krizi rezultata, upravo je on taj koji remeti te neke predivne priče koje nam iz Kluba plasiraju. Prelec je pogubio konce i kompas i to je sada sasvim jasno. I dok se on gubi u spoznaji i preispituje sam sebe riječima (naravno, ne želeći ih javno priznati, kao ni ja ni mnogi drugi treneri u takvoj situaciji): “što je meni ovo trebalo”, lokalni “slatkopisci” i nadalje iz ovoga Kluba izvlače isključivo pozitivu te javnost uvjeravaju kako nije sve crno. Ne, nije. Do početka svibnja zasigurno nije. A tada bi moglo biti kasno.
Prelecov javni istup nakon poraza od Intera u Kupu za koji je okrivio nesreću, a pritom zaboravio na činjenicu da su Puljani dobili identičan gol od istog protivnika desetak dana ranije, pa onda još jedan glupi i naivan, potkrijepio je još jednim lošim javnim izdanjem nakon susreta protiv Gorice. Prelošim. S druge strane, trener Istre 1961 pokazuje da je fighter. Ali definicije fightera su razne. Recimo, osobno za sebe smatram da sam najgluplji fighter u ovome sportu ikada.
A Prelec je mrvicu ispred mene. On je svojim pristupom, ali i radom do sada učinio sve što je bilo u njegovoj moći da se ova momčad izdigne iz onih stanja i onih stadija u kojima je bila ranijih godina. Ali za takvo podizanje potrebni su igrači. Ova Istra 1961 ih nema. Ova je Istra 1961 osuđena sve ove prvoligaške godine na to da se bori. No, za borbu su potrebni ratnici. Ova je Istra 1961 ove godine najbolje djelovala kroz prva tri do četiri kola. U to vrijeme imala je 11 igrača spremnih za igru, i jednog i pol na klupi koji je možda, naglašavam riječ možda, mogao ispuniti određene zadatke koji su pred njega na ovom nivou postavljeni.
I u tom je trenutku, to bilo dovoljno. Dok se ostatak društva nije ekipirao i počeo ozbiljno raditi, Puljani su bili ozbiljan protivnik. Sada su sve osim ozbiljnog protivnika. Puljanima se i ove jeseni kao i mnogih ranijih godina svi vesele. Prilikom svakoga dolaska Istre na bilo koji stadion unutar HNL-a, domaća momčad već nazdravlja novim bodovima stečenim unaprijed. I Ovakav Osijek je za Pulu drugi svijet. Drugo poimanje nogometa. Drugi sport.
Ima jedna mala nada…a ona se ogleda u činjenici da je Osijek u posljednja četiri kola primio više od dva gola po utakmici. Tri od Intera, jednog od Dinama, dva od Rijeke i tri od Hajduka. Dovoljno za razmišljanje? Pametnom da…
PRVA HNL – 16. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3968″]
PRVA HNL – LJESTVICA
[jsStandings id =”44912″ columns =”played_chk;win_chk;lost_chk;draw_chk;point_chk;goalscore_chk;goalconc_chk;curform_chk”]
PRVA HNL – 17. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3969″]
