Iako je prvotno bio zamišljen za kraj godine, intervju s predsjednikom NSŽI-a bit će objavljen kroz par dana jer materijala ima, a ovog je puta, za razliku od prvog, Darko Raić Sudar pokazao mnoge odlike lidera i odgovorio na sva postavljena pitanja.
Kaješ li se zbog ulaska u istarski nogomet na volontersku poziciju predsjednika NSŽI-a koja ti sigurno troši puno energije i vremena?
Razmišljao sam o tome jer se sjećam našeg prvog razgovora, rekli smo nek’ prođe prvih šest mjeseci pa možemo neki rezime dati. Iskreno, nije mi bilo lako, polako učim tajne zanata, a nisam znao kako taj sustav funkcionira.
Ne kajem se, ali uvijek gledam nogomet koji mi je bio i jedini cilj – unaprjeđenje istarskog nogometa. Normalno je da ima otpora. Ja kad dođem u neko razilaženje u mišljenjima, a toga ima, uvijek gledam interes nogometa, dok sam kod nekih dosad uvidio da postoji branjenje sitnih osobnih interesa.
Malo me dočekala na početku „vatrena“ atmosfera i situacija pa i ta reorganizacija lige, puno stvari nisam ni znao, ali sam na tom slučaju i mnogo naučio za dalje, kako se postaviti i tko je tko u cijeloj priči.
Spomenuo si „osobne interese“. Koliko ima takvih ljudi u istarskom nogometu, koji gledaju osobni interes prije nogometa?
Uvijek se sve vrti oko novaca. Po meni, najviše interese gledaju oni koji od Saveza primaju naknade. Predsjednici i tajnici klubova su većinom volonteri i siguran sam da većina njih je u „minusu“ kad zbrojimo vrijeme i energiju.
Ali, vidio sam da kad se biraju povjerenici, komisije u kojima neki članovi primaju naknadu, tu se uvijek gledaju tko kome smeta i ja to tako ne gledam. To su ljudi koji su puno godina u nogometu i smeta me za sitne iznose rade „drame“.
Koliko si zadovoljan radom djelatnika u NSŽI-u? Ako može, ocjena od 1 do 5?
Rekao sam što se dešavalo u početku. Da sam najzadovoljniji, da sve ide kako treba, nisam. Moramo biti puno više servis klubovima. Nedostaje nam povjerenja. Kad se nešto priprema, sjednice, materijali, ja kao predsjednik bih morao imati informacije koje su važne u pravilnicima. Oni to moraju imati u malom prstu, a ja ne mogu to znati sve napamet.
Ne volim davati ocjene, ali mislim da može biti bolje. Komunikacija mora biti iskrena, da ja ne moram ići provjeravati da li meni itko nešto „protura“ ili „namješta“…Jer, mene prozivaju, neće prozivati nikoga drugog. Ja sam najodgovorniji, naravno uz Izvršni odbor.
Kad smo kod IO-a, sjetio si me, kakav je status dopredsjednika Paola Barba? Informacije su da je predao ostavku na to mjesto, međutim, zamjene još uvijek nema. Znači li to da bi se bujski predsjednik mogao vratiti?
Paolo Barbo je čovjek kojeg ja osobno nisam poznavao prije. Htio sam nekoga sa sjevera, ljudi su mi ga predložili i ja sam se nakon toga uvjerio da se radi o kvalitetnom sportskom radniku.
On ima neki svoj stav, ne želi sjesti za stol s nekim ljudima i ja to moram poštovati. Razgovarali smo i prošli tjedan, rekao sam mu da se moramo naći i riješiti situaciju – bilo kako. Svi sve znamo što se izdešavalo, razgovarali jesmo, sjest ćemo i razjasniti želi li se on vratiti ili ne. To mora biti ubrzo.
Ostanimo na „slučaju Buje“. Smatrate li da su gospoda Kajfež i Ivetić kažnjeni neimenovanjem za povjerenike?
Mislim da je poruka jasna. Rekao sam to obojici da se to nije smjelo dogoditi. Tajnici i cijeli savezi i središta moraju biti na usluzi klubovima. Slažem se da su i oni u klubu morali možda više paziti, ali morali su i dobiti informaciju na vrijeme. Nigdje ne piše da je nekome dužnost tajnicima dojaviti takve stvari, ali moralna je obaveza da to naprave. Trebali su dati ljudima informaciju ili upozoriti ih.
Jesu li kažnjeni? Ja sam bio na sastanku u Zagrebu i jasno rekao da sam nezadovoljan situacijom koja se dogodila, konkretno naš klub, istarski je zakinut. Kada mi dođemo na Središte, to je kao u politici, svatko se za svoje bori. Smatram da svi mi moramo boriti za interese klubova, a isto tako, nadam se da se to svakome može desiti.
Meni bi žalosno bilo i ogroman problem, ako je to namjerno napravljeno. Greška se svakome može dogoditi, da se situacija ne shvati dovoljno ozbiljno, ali namjere ne smije postojati. Nadam se da nije, ne vjerujem da je, ali ne mogu reći…
Posljednje pitanje vezano uz glavnog tajnika. Što spada pod njegov djelokrug rada, za što je odgovoran, znaš li koliko iznosi njegova plaćam, je li to uopće javan podatak i smatraš li da se ista opravdava radom?
Jesam, pročitao sam u Statutu koje su obveze i dužnosti, njegov opis posla. Ne znam da li je njegova plaća javna, ja osobno sam vidio njegov ugovor jer je on potpisan davno pa me zanimalo.
Njegova plaća, ne znam, govorim, netko je dogovorio te uvjete i neki IO je to potvrdio.
Pitanje opravdanosti je za mene teško. Ja nisam dogovarao njegovu plaću, ali gle, valjda opravdava. Izvršni odbor je taj koji može raspravljati o radu djelatnika NSŽI-a.
Ljudi možda ovo i ne znaju. Gosp. Ivetić je tajnik Saveza i on ima ugovor za stalno. Njega IO može samo maknuti s mjesta glavnog tajnika, ali i dalje mora ostati raditi u Savezu u tom slučaju zbog tog ugovora. Da netko sutra želi raskinuti taj ugovor, to bi vjerojatno podosta koštalo, prava radnika se jako dobro znaju.
Bilo je to prvih 17 minuta razgovora s predsjednikom NSŽI-a, a pričalo se još o financijskom planu, županijskim ligama, nogometnim središtima unutar Saveza, aferi „napitak“, sudačkoj komisiji, Zboru trenera i mnogo čemu drugom. Nastavak slijedi…
