Kako bi sebi i Vama, dragi čitatelji, skratili malo ovo pomalo dosadno vrijeme, odlučili smo postaviti po tri pitanja istarskim sportašima i djelatnicima. Prvi je odgovorio Andrej Baša, voditelj omladinskog pogona u županijskom ligašu Velom Vrhu.
Kako provodite ovo vrijeme, imate li više slobodnog vremena i čime ga upotpunjavate?
Vrijeme provodim poprilično izolaciono. Koliko mogu… Uglavnom je to krevet, kauč, terasa i tih sat vremena na dan što prošećem/trčim po šumici. Ne samo da imam više slobodnog vremena, nego kao da imam svo vrijeme ovog svijeta. Odličan osjećaj!
Na ovo gledam kao pravi odmor za dušu i tijelo i način da postanem bolja verzija sebe! A vjerovao ili ne, kako god okrenem vremena mi je opet malo za sve ono što bi htio. Dok je ta relacija krevet, kauč, terasa pretežito kroz dan, nije da se tu nešto pretjerano miruje, jede, pije, gnjili, i bulji u tv…
Trenira se nešto, vježba (više nego ikad u zadnjih 10 godina!) Ljudi nikako da shvate koliko je SVAKODNEVNA tjelovježba ključna u životu svakog čovjeka, od prvog dana kada se rodi, do zadnjeg dana života. Pazi, KLJUČNA kažem i ne bez vraga.
Razrađuju se ideje, planovi, projekti (makar većina možda ispadne i u prazno, dosta je nepoznanica sada zbog ove situacije, a do sada nije bilo bajno, tako da me strah što će biti nakon svega ovog. Stižem pisati i pripremiti dosta toga sada, educiram se u svakom pogledu (samo internet i moje provjerene stranice za koje znam da ću naletjeti na nešto kvalitetno u bilo kojem području, a ne neku nebulozu i glupost kakvih je previše danas i na netu, a mediji kao da su predodređeni samo za sranja!
Malo dosadno, više bi volio da sam na terenu, ali kažem, odlična prilika svakome za poraditi na sebi. Još da mi je onih Kolindinih 8000€, pa bio bi pobjednik!
Koji Vam je najdraži sportski trenutak? Općenito, ne vezan uz Vašu karijeru…
Ufff, di me nađe s tim top nečim! (haha)
Meni su moji osobni sportski trenuci najdraži bas, ali o tome ne bi jer nisu bitni za širu javnost. Ma di, mogao bi ti tu sad nabrojati barem deset da ne znam koji mi je draži.
Npr. Wimbledon Ivaniševića, bronca ‘98, gol Šuleta protiv Irske, ne znam zašto jer inače volim Nijemce, ali svaka pobjeda protiv njih npr., svaka pobjeda Dinama u Europi (nekad prije pogotovo), petarda protiv Partizana, ma joooj, bilo je tu Ciboninih tekmi, sva zlata u svemu, rukomet, vaterpolo, odbojka…ma ne mogu ja to, još ću nešto i zaboraviti!
Srećom sportska smo nacija (do sada bili, kuda idemo, nisam siguran da ćemo i dalje biti), pa je bilo tih trenutaka.
TOP 3 najveća HR sportaša ikad? I obrazloženje.
Isto teško, meni je to sve teško jer volim sve sportove i nije baš da mogu birati iz samo jednog sporta. Ali idemo ovako, barem znam koji mi je bas „broj jedan“ i tu nema dalje. Čak i dva, jer to su mi bili baš uzori i baš ću ih ponosno reći!
1.DRAŽEN PETROVIĆ (namjerno je caps lock).
Ako tu nekom treba obrazloženje, a iz sporta je, onda je bolje da se taj radije makne iz sporta! Što ti kažeš?!
2. Zvone Boban – volio sam ga od prvog dana, valjda zbog tog stila igre (a bio je i kapetan Dinama poslije), ali definitivno se zakopao u mene nakon one famozne utakmice sa Zvezdom. Taj cijeli dan je i za mene u Puli bio nekako poseban i pamtim ga kao da je jučer bio.
3. E sad je j**eno!
Nekako sam najbliži Janici Kostelić!
Ali otkud tu krenuti, od Parlova, Ćosića, Kukoča, Ivaniševića, Ćavara, Balića, Smajlagića, Džombe, Bukića, Jokovića, bilo kojeg reprezentativnog golmana u vaterpolu kojeg smo imali…, Barbara Jelić, Sandra Perković…i opet sam sigurno nekog zaboravio! Ma bas nije fer! Meni ovi, jer meni je uvijek osobnost najbitnija i to je ono sto čini razliku na kraju.
