Prošlo je nekoliko dana od odluke Hrvatskog boćarskog saveza o nastavku sezone, no bura oko odluke se ne stišava. Nakon što je svojim medijskim istupom predsjednik BK Pula proglasio odluku saveza farsom, te najavio mogućnost bojkotiranja završnice, upitali smo prijatelja našeg portala iz boćanja Luku Puniša što se zapravo dogodilo.
Dogodilo se to da je savez donio odluku o nastavku sezonu odigrati do kraja, no tek onaj završni dio, odnosno završni turnir najbolje četvorice. Prvenstvo je prekinuto u trenutku kada je doguralo do pred sam kraj te je ispravna odluka nastaviti ga u lipnju ukoliko uvjeti to budu dozvoljavali. Međutim, izmjena propozicija i sam način odigravanja završetka natjecanja stavili su veliki upitnik nad regularnost natjecanja.
Treba uzeti u obzir da su tek dva kluba od četiri matematički osigurali svoj nastup u polufinalu, a njihova startna pozicija na završnom turniru još nije odlučena budući je razlika na tablici tek tri boda te im je preostao i međusobni susret u regularnom dijelu natjecanja. Za ostala se dva mjesta bore još četiri kluba, neki sa većim, a neki manjim izgledima za nastupom na završnici. Tako se i klubovi trenutno na petom i šestom mjestu zasigurno mogu smatrati oštećenima.
Tko je zapravo najviše oštećen ovom odlukom?
Zasigurno momčad Pule. Uz poštovanje prema ekipi Bistona, koja se u trenutku prekida nalazila na četvrtom mjestu, mislim da je Zrinjevac svakako ozbiljniji i zahtjevniji protivnik u polufinalu. Sa pravom Pula kaže kako joj nisu dozvolili da u završni turnir krenu sa prve pozicije jer se za drugoligaše pronašao modalitet koji uključuje odigravanje između tri i pet kola.
Stoga argument kako za odigravanje nema vremena, po mome mišljenju, nije dovoljno čvrst. Nažalost, najglasniji su bili klubovi koji su prema nastavku natjecanja indiferentni ili im ovakav scenarij ide na ruku i žalosno je da su upravo ti najglasniji presudili. Savez je bio svjestan kako će bilo kakvom odlukom biti nezadovoljnih, te da negdje trebaju presjeći, no smatram da su presjekli na krivom mjestu.
Većina je saveza prekinulo prvenstva, najčešće poništivši sezonu, no boćanje je od samoga početka tražilo modalitet nastavka sezone. Koji je razlog zbog kojih savez nije pratio ostale sportove?
Smatram da su se pri dovođenju odluku prije svega vodili činjenicom da je odigrano više od 80% prvenstva. Boćarski je savez odlučio kako je najbolje za boćanje sezonu odgurati do kraja ovom modificiranom borbom za prvaka, no to je samo jedan dio sezone. U prvoligaškom društvu imamo ekipu koja je u cijeloj sezoni u 15 kola upisala isto toliko poraza, pa se pitam je li dobro za hrvatsko boćanje da se ovakvom odlukom takvoj ekipi dozvoli nastup u najvišem rangu i sljedeće godine?
Odluke boćarskog saveza jedinstvene su u Hrvatskoj, jer većina sportskih saveza svoja su prvenstva okončali. Oni koji će natjecanje nastaviti, a mislim da je za sada to predviđeno samo u kuglanju, sezonu će odraditi po propozicijama i sustavu natjecanja kakav je bio predviđen od samoga početka. I kod njih je situacija vrlo slična, preostalo je između dva i četiri kola do kraja prvenstva, te će ubrzanim ritmom i igranjem jednog susreta u tjednu prvenstvo završiti do kraja mjeseca lipnja ukoliko to uvjeti budu dozvoljavali.
Je li moguće da je savez ovom odlukom zapravo pogodovao nekim klubovima?
Ne bi išao tako daleko, odnosno ne želim vjerovati u to. Ono što je sigurno je da više klubova ima koristi od ovakvog scenarija negoli štete. Ovom odlukom, tri su prvoligaša koji su u borbi za ostanak ostali prvoligaši, a trenutni prvoplasirani ulazi u završni turnir kojemu je domaćin onako kako je i priželjkivao, sa pozicije broj 1.
Zatim, Zrinjevac kao treća snaga završnice će se u Rijeci zasigurno u polufinalu rađe susresti sa Pulom negoli domaćinom završnice. Generalno, više je zadovoljnih, no složit ću se s predsjednikom BK Pule kako ovdje nema ni ‘s’ od sporta, nego su prevladali osobni interesi.
Koje bi onda rješenje za dovršetak sezone bilo najbolje?
Svakako je najbolje rješenje prvenstvo odigrati do kraja, uz propozicije sa kojima se u sezonu i ušlo. Smanjiti broj potrebnih igrača za odigravanje utakmice sa sedam na šest može djelovati irelevantno u borbi za prvaka, no može promijeniti odnos snaga pokazat kroz sezonu do sada. Ekipe s užim kadrom mogle bi profitirati.
Sve varijante osim one unaprijed utvrđene upravo zbog toga što smo došli do pred sam kraj prvenstva, po mome mišljenju, niti su dobre za hrvatsko boćanje te dovode u pitanje regularnost natjecanja. Stoga, ako uvjeti za nastavak ne postoje u obliku u kakvom je sezona startala, ne vidim razlog forsiranja samog nastavka.
U posljednje vrijeme puno se spominje podjela 1. HBL na dvije skupine, odnosno na skupinu sjever i jug. Dok klubovi podržavaju takav model, savez i nije baš sklon takvoj varijanti natjecanja. Koje je tvoje mišljenje o tome?
Pa samom činjenicom da se prvak ionako odlučuje na završnom turniru predstavlja olakotnu okolnost za uvođenje ovakvog sustava. Takav je modalitet natjecanja u ovom trenutku najbolje rješenje, ali slažem se kako bi trebalo biti samo privremeno. Ono s čime se ne slažem je kako je to rješenje za jednu sezonu budući bi se nakon jedne takve sezone potencijalno urušio cijeli sustav natjecanja, od 1. HBL pa sve do najnižih liga.
To treba biti pomno isplanirano, razmišljajući o posljedicama što će se dogoditi kada se takav sustav vrati na jedinstvenu ligu, te unaprijed odrediti koliko godina će se igrati u takvom sustavu. S jednom godinom nismo postigli gotovo ništa.
