Povijesni je korak napravila momčad sa Tivolia u ovoj natjecateljskoj sezoni. Predvođena Perom Plavšićem, predsjednikom kojemu je samo nebo granica, krenuli su “narančasti” u novu, kako rekosmo, povijesnu sezonu.
I otvorili su je fenomelanim susretom protiv Kraljevice, aktualnog doprvaka, smazavši ih sa pet laganih komada. Ambicije su u tom trenutku naglo i višestruko porasle, kako to već i biva kada smo suočeni sa nerealnim informacijama, no hlađenje je uslijedilo veoma brzo. Prvi strijelac momčadi, Denis Bošnjak, pristigao prošloga proljeća iz Vrsara, u prva je tri kola polučio četiri od svojih pet pogodaka, no kada je i njega malo odmaknula povreda, kada je i njega stalo, stala je i momčad sa Tivolia.
Protiv Novalje, Klane, Otočca i Mladosti, dečki sa Tivolia nisu našli put do mreže suparnika, no isšeprkali su tri remija bez golova, pa je i pozicija na ljestvici bila obečavajuća. Kao i zaliha osvojenih bodova. Uslijedila su dva susreta u kojima su momci sa Tivolia dominirali, protiv Rovinja i u Bakru, odakle su uzeli šest bodova i priča je opet izgledala više no solidno, sa težnjom da se momčad uključi čak i u borbu za sam vrh.
Onda su bili slobodni, pa ih je satrala korona, a nakon korone poraženi su kod Omišlja i Lokomotive i u konačnici zauzeli osmo mjesto, sa solidnih, vrlo solidnih petnaest bodova i utakmicom manje. No, ta je utakmica odgođena za proljeće. A na proljeće će i suparnik, momčad iz Halubjana, izgledati kudikamo drukčije od ovoga stanja u kakvome su bili ove jeseni.
Velovršani ipak, još uvijek će strijepiti za svoj četvrtoligaški život. Naime, čeka ih prilično težak početak proljeća gdje najprije moraju do Kraljevice pa onda nakon toga ugostiti Medulin, i zato im se pobjeda protiv Halubjana nameće kao obaveza. Jer nakon Medulina odlaze put Gospića i Novalje, a tamo je na proljeće lakše u peški uloviti lignju ili otići sa medvjedom na kavu, nego uhvatiti poneki bod.
U svakom slučaju, momčad koju na papiru vodi Sandi Popović, a u stvarnosti Darko Buser, mora se dodatno ekipirati za proljeće koje je pred njima pod uvjetom da i nadalje žele ploviti iznad županijskog ranga natjecanja. A znamo da žele.
Patrik Vujica, kao vratar, jedini je koji je odigrao apsolutnu minutažu u svih 11 susreta. I da nije bilo posljednjeg kola gdje je na Kantridi, na žalost, morao šest puta po loptu u mrežu zadržao bi svoju momčad na sedam primljenih golova. No, kako god uzmemo, zasigurno je prvi vratar čitavog ovogodišnjeg četvrtoligaškog natjecanja.
Niko Bakjac, Luka Miškulin, Enver Kunić i Borna Vujica su, svaki sa po dva pogotka potpomogli svoju momčad, dok su Ante Škaro i Luka Špelić po jednom pronašli put do suparničke mreže. Minutaža pak Nevena Špiranca, kao najiskusnijeg igrača ove momčadi je čak i relativno ok. On je sa svojih 200-tinjak minuta, kroz pet utakmica, pomogao momčadi onda kada je trebalo, no zabrinjava pad minutaže kod Mihaela Marasa koji je u ranijoj natjecateljskoj sezoni pokazao da je svakako mladi igrač na kojega Klub i te kako može računati.
Bilo kako bilo, na Tivoliu mogu biti zadovoljni kako je protekla prva jesen u najvišem rangu u povijesti ovoga Kluba, no moraju ozbiljno shvatiti prijelazni rok i pojačati momčad na ključnim mjestima da bi bili sigurni u vrlo neugodnom proljeću koje je pred njima.
