Veliki je broj igrača napustio porečku momčad ovoga ljeta nakon još jedne uspješne sezone porečkog ponosa. Manuel Perković, David Dujanić, Matko Videkić, Andrea Banić, Andrea Maružin, Goran Tomić, a možda smo još nekoga i propustili navesti, svi su oni dugi niz godina branili boje Jadrana.
Radi se tu donekle i o smjeni generacija, ako uzmemo u obzir godine Dujanića, Videkića i Tomića, no radi se tu i o veoma kvalitetnom promišljanju o budućnosti momčadi, ali i čitavog kluba.
Ivan Al Tharwan, Karlo Abramović i povratnik Robert Vlizlo uz mlade nadolazeće snage u obliku Massima Terlevića, Andreja Grahovca, Daria i Filipa Mendikovića, te Mateja Vladiškovića, bili su više nego dovoljni Daliboru Šuranu da ostvari ono što su u Jadranu priželjkivali. Borbu za ulazak u Drugu HNL.
Tek su u šestom kolu, preko puta benzinske kod Buja, Porečani ostali bez punog plijena. Sjetiti ćete se svi i kako. Oliver Sumić zatresao je mrežu na ispravan način, no Matej Bezelj, i na Sumićevo, ali i na iznenađenje mnogih, iz samo njemu znanih razloga poništio je pobjednički pogodak porečkih plavo-bijelih.
Podigla se nakon toga i “kuka i motika”, no ništa se nije moglo učiniti u prvom, kakvom-takvom kiksu porečke momčadi. Istina je i to kako Jadran nije briljirao u posljednjih pet kola, barem ne na onakav način kao u početku jeseni, obzirom da su poraženi kod Uljanika, ali i da su posijali bodove protiv Cresa na Velom Joži, te da su susrete protiv Crikvenice i Nehaja uspjeli riješiti u svoju korist tek iz najstrože kazne, u samoj završnici tih utakmica, uz veliku ogorčenost Crikveničana, a posebno Senjana.
Mišljenja smo da je ipak za Porečane dobra situacija da se sraz sa Novigradom odgodio za proljetni dio. Premda ih u tom proljeću, već u prvom kolu čeka susret koji bi ih mogao odrediti. Naime, Grobničan dolazi na Velog Jožu, vjerojatno još dodatno ojačan i prepun želje da uzvrati za poraz na Mavrincima. Ujedno, i na Grobništini su odlučili da žele sa svojom momčadi učiniti korak više, pa možemo konstatirati da nas čeka zaista interesantno proljeće.
Dvadeset i dva je igrača koristio Dalibor Šuran tijekom ove jeseni. No, dva najzanimljivija imena su svakako ona, Igora Lepinjice i Mate Ivetića. Igor je odigrao svih 12 susreta svih devedeset minuta, a tome je pridodao i četiri pogotka. Jednostavno, izrastao je u najkvalitetnijeg veznog igrača trećeligaškog natjecanja na zapadu. Mate Ivetić je pak odigrao minutu manje, no pokazao je raskoš svog talenta u kojega je smjestio 12 pogodaka, pa se i na ljestvici strijelaca cijeloga natjecanja nalazi na visokom drugom mjestu, iza Dražena Pilčića.
Veliki su doprinos dali i svi ostali igrači, pa je tako Antonio Pavlić, labinski vratar na vratima Jadrana, bio jedna od najčvršćih karika, dok je Oliver Sumić s pet pogodaka dao još malo dodane vrijednosti porečkim ambicijama. Al Tharwan i Abramović su se svakako pokazali kao velika pojačanja, dok je Paolo Bernobić izrastao u veoma kvalitetnu stopersku opciju.
No, prvo ime Jadrana je kapetan Stefan Ilić. On je taj koji je doslovno produžena ruka trenera Šurana u održavanju prave atmosfere među svim porečkim igračima, te je kroz svojih 765 minuta to dokazivao, iz minute u minutu. Bez njegove pozitive, za suparnike ponekad vrlo neugodne, bez njegove “grinte”, bez njegove i volje i želje za dobrim rezultatima, ni ovaj rezultat Jadrana ne bi bio ovakav.
