Iz tjedna u tjedan se mijenja raspoloženje vodećih hrvatskih nogometnih klubova. Od sulude, ničim potkrepljene euforije, do tuge i beskraja agonije mali je korak, mali put. Pokazao je to i ovaj vikend. Dva su hrvatska kluba doživjela potonuće, premda nisu poraženi, no bod Osijeka kod Lokomotive, a posebice bod Hajduka u Puli, nedovoljni su za ostvarenje njihovih ambicija.
Osijek je jednostavno napustila sreća. Momčad koja je svojih posljednjih devet bodova osvojila doslovno na ho-ruk, uz veliku pomoć starorimske božice Fortune, sada je ostala bez nje. Jer kako drukčije objasniti da je jedine svoje dvije velike prigode Osijek ostvario u sudačkoj nadoknadi susreta protiv Lokomotive. Najprije je Pivarić sa dva metra skrenuo Osijekov pokušaj u gredu, a nakon toga, čini mi se Mersinaj sa gol crte otklonio posljednju opasnost. Tamo gdje je sreća bila protiv Rijeke (autogol), protiv Istre 1961 (gol u debeloj sudačkoj nadoknadi) i protiv Dinama (još jedan pogodak Mancea, koji realno ni ne zna u kojem klubu igra), u Kranjčevićevoj je nije bilo.
Osijek je navikao odigrati dobru obranu. Prema naprijed uvijek postoji neka individualna kvaliteta na koju se oslanjao i koja će ga voditi do pobjede. No, eto, i to je stalo. Dapače, Osijek je u Kranjčevićevoj uzeo i mnogo više od onoga što je realno zaslužio. Lokomotiva je u prvom dijelu i morala i trebala otići na veliku prednost, no pojavio se Ivušić, jedina istinska vrijednost ovog Osijeka u svakom trenutku.
Hajduk je u Puli, nakon potonuća od Rijeke, prosuo još dva boda. Momčad koja je u svoje okrilje dovukla, ali ne samo dovukla, već i napravila potpuni spektakl sa dolaskom svojih igrača, nakon samo 180 minuta ponovno je pet bodova iza Dinama, a ne zaboravimo, i Dinamo je poražen prije sedam dana u Osijeku. Ono što je bila neosporna činjenica u proteklom vremenu je da je Hajduk bez problema na račun Livajine kvalitete izrazio na kraj sa ekipama sa dna prvenstvene ljestvice. No, eto, jučer je stigao i onaj dan u kojemu je Livaja bio na pedesetak posto svojih mogućnosti i Hajduk do pobjede nije mogao stići niti slučajno. A sad slijedi Dinamo…
Rijeka i Dinamo su ostvarili identične rezultate. No, to nisu bile nimalo identične pobjede. Rijeka je opasno visila čitavo prvo poluvrijeme protiv Slaven Belupa, koji je još jednom pokazao da je davno isplovio iz krize, no ponešto nespretnost napadača, a ponešto odličan dan Labrovića, trasiralo im je put do uspjeha do kojega su došli u nastavku susreta kada su bili bolja momčad.
Dinamo je pak protiv Šibenika izdominirao čitavim susretom, no to je bilo i za očekivati. Europska natjecanja su sada iza modre momčadi, u Kupu su kihnuli još jesenas, i jedino što im preostaje je da se posvete HNL-u. I da tu još jednom, ovoga puta i teže no što su očekivali, traže naslov prvaka.
Gorica je smijenila Krunoslava Rendulića i dovela Samira Toplaka. No, mogla je dovesti za sudar protiv Dragovoljca i Sinišu Oreščanina i čitav njegov stručni stožer, sa svim psiholozima i parapsiholozima. Rezultat bi bio identičan. E sad, Samir ima šest dana da pripremi društvo za dvoboj protiv Osijeka. Naravno da će mu slavlje protiv Sigećana odlično doći da podigne atmosferu u svojoj momčadi. Ova Gorica, nakon desetak dana sa Toplakom na čelu imati će što pokazati i u Osijeku,
