Goran Bartolić je mladi, 30-godišnji, trener koji je ovog ljeta položio UEFA A licencu te je sada voditelj škole nogometa ambicioznog trećeligaša NK Buje. Tim povodom zamolili smo ga za par odgovora.
Kako i zašto postaješ trener? Kada se u tebi javila želja za tim?
Nakon završenog studija, najviše prostora za igranje seniorskog nogometa pronalazim u NK Brtonigla – Nova Vas gdje pronalazim nekolicinu iskusnih bivših suigrača iz NK Buje koji su me odmah prihvatili te uključili u više funkcija u klubu.
Jedna od tih bila je uključenje u rad s juniorskom kategorijom na poziv prijatelja Ružića, legendarnog vratara Bujštine koji je zbog zdravstvenih problema morao odstupiti. Pošto nisam imao potrebnu trenersku licencu, svu pomoć pružio bi mi je dugogodišnji klupski trener Josić koji je bio uz mene sve dok nisam završio svoju prvu trenersku licencu, licencu C.
Najveći uspjeh s tom kategorijom bio je održati lokalne igrače aktivnima, spremiti ih za seniorski nogomet te ispratiti gotovo cijelu generaciju u igranje županjskih liga Istre. Kada bi sada rezimirao kompletnu situaciju, tim igračima dugujem najviše.
Završio si UEFA A licencu, je li bilo teško, koliko se razlikovala od UEFA B edukacije?
Svaka nova razina edukacije nosi svoju težinu, no isto tako stečeno iskustvo i znanje prethodne završene. Dojma sam kako mi je UEFA A bila lakša za položiti, uz suradnju iskusnih kolega diljem Hrvatske s kojima sam razvio kolegijalnost i prijateljstvo, gdje se osim na teoriji najviše radilo na praktičnom dijelu u klubovima poput Trnja, Hrvatskog Dragovoljca, Sesveta, Rudeša, HOŠK-a te Istri 1961 i Rijeci.
Najveća razlika između UEFA B i UEFA A je u organizaciji rada kod starijih dobnih kategorija gdje se sve odvija u situacijskom režimu rada, taktičkim elementima te igri. Nakon edukacije razine C i B, edukacija A stvara dobar temelj i uvjet za rad u svim dobnim kategorijama.
U Bujama vodiš U13 selekciju i školu nogometa u globalu. Koliko si zadovoljan stanjem i što bi istaknuo kao važno, a da je odrađeno u proteklom razdoblju?
Protekle tri sezone imao sam sreću i zadovoljstvo trenirati i biti dio vrijedne generacije 08’, 09’, 10’ (U-11 i U-13) sastavljenu od lokalnih igrača i igračica velikih želja za napretkom, radom i učenjem.
Ovom prilikom zahvalio bi se i vodstvu Kluba koji mi je dao priliku da nastavim s radom s ulaznim 11’ i pojedinim 12’ godištem te čast da nakon što sam i kao igrač prošao sve dobne kategorije kluba, preuzmem vođenje Škole nogometa. Školu sam preuzeo od kolege Viškovića koji je položio dobar temelj škole koliko je u tom trenutku bilo moguće s obzirom na daljnje komplicirano stanje pandemije te ovom prilikom hvala Daliboru na svim savjetima te sretno na akademiji UEFA PRO edukaciji.
Što se tiče trenutnog stanja škole nogometa, ne možemo se pohvaliti s 10+ zaposlenih trenera u školi nogometa kao možda susjedni klubovi, no zadovoljan sam što sam zatekao u klubu: šest dobnih kategorija, četiri UEFA licencirana trenera, trenera kineziološkog usmjerenja, asistenta iz prve momčadi za rad s najmlađima, te asistenta za rad s vratarima koji svojim iskustvom usmjerava mlade vratare.
Kao voditelju škole nogometa NK Buje, što su ti ciljevi za naredni period?
Sljedeći korak svakako je trenere poticati na daljnje školovanje, a igrače iz prve ekipe usmjeriti na akademiju UEFA C. Trenutno imamo jednog trenera koji u rujnu započinje s UEFA A akademijom, a nagodinu očekujem još jedan upis na UEFA B akademiju.
Želja je kvalitetnim radom privući djecu okolnih sela, naselja, gradova u naš klub te prijaviti u natjecanje još koju dobnu kategoriju. Veliki fokus biti će na kategorije U-9 i U-11 gdje je cilj prijaviti ekipe na što više turnira kroz godinu kako bi djeca doživjela čar natjecanja s ostalim vršnjacima te organizirati turnir u Bujama gdje imamo želju pozvati klubove iz naše županije. Ima tu još zapisanih ciljeva, no strategija je korak po korak.
Stanje na sjeveru Istre. Kako bi ocijenio rad u nogometnim školama sjeverne Istre i općenito stanje u omladinskim pogonima?
Početkom godine na poziv Središta imenovan sam izbornikom NS Sjeverne Istre, što je za mene bila velika čast gdje mi se pruža prilika za rad sa već poznatim godištima te sa klubovima s kojima imam fenomenalan odnos.
Ovom prilikom ide zahvalnica klubovima NK Buzet, NK Moela, NK Umag na odličnoj suradnji i odazivu, na sudjelovanju u jednom novom projektu okupljanja sve djece istog godišta gdje će se igrači upoznati, odigrati utakmicu te na kraju zabaviti uz prigodnu večeru koju organizira Središte. U prethodnim okupljanjima nažalost nisu bila prisutna sva pozvana djeca, no nadam se da će se u budućnosti to promijeniti jer su vrata za sve otvorena.
Cilj u novoj sezoni je odraditi mjesečna okupljanja više generacija kako bi djeca u više navrata izmjenjivala iskustvo te rasla zajedno. Što se tiče rada ostalih pogona, tu ostajem suzdržan s puno poštovanja prema klubovima, ne volim zalaziti u tuđa dvorišta, no s klubovima s kojim surađujem te na dnevnoj bazi komuniciram, radi se o vrijednim trenerima koji i s minimalnim uvjetima rade vrhunski posao. S obzirom na mogućnosti, poslovne i privatne obaveze posvećuju se trenerskom pozivu maksimalno ozbiljno te na raspolaganju su djeci.
Kakva je situacija s licencama trenera na sjeveru Istre?
Smatram kako se na Sjeveru, kao i u cijeloj Istri i šire previše gleda kroz prste raznim “trenerima”, odnosno predstavnicima kluba koji treniraju i vode utakmicu bez potrebne licence.
Uz svo poštovanje osobama koji se odluče baviti ovim krasnim hobijem i poslom, osobama koji se nastoje okušati u novom smjeru svoje karijere, ne podržavam višegodišnji rad na tuđoj licenci čime se omalovažava i podcjenjuje vrijednost stečene licence trenera koji završavaju kineziološke fakultete, UEFA akademije, ulažu u nova znanja te troše vlastite financijske resurse kako bi na kvalitetniji način doprinijeli zajednici.
Vjerujem kako će se većina trenera složiti kako smo u jednom trenutku svi krenuli s radom bez potrebne licence, no u trenutku kada smo položili prvi papir bili smo ponosni i s manje opterećenja radili svoj posao što je u konačnosti najveće benefite donijelo djeci.
