Mirko Jajić je trener juniora Buzeta, a prijavom za mjesto područnog instruktora Žikovićeva „vlada“ ga je uvrstila u selektivni proces, iako nas odmah u startu upozorava da je jednom bio pozvan tri dana unaprijed, ali da se nije uspio osloboditi, tako da još uvijek čeka „debi“ u toj sferi.
I on je bio iznenađujuće direktan i jasan na samom startu: „Osobno smatram da kratkoročno to sigurno nije pomak na bolje u većini klubova kao ni za poboljšanje kvalitete ni kvantitete“, kao da je sve rekao Jajić u jednoj rečenici pa nastavlja nabrajajući razloge: „Malo vremena za prilagodbu, velike razlike i u godinama (14 i 19) i u kvaliteti (igrač saveznog ranga sa 19 godina nasuprot igrača sa 14 godina koji je iz kluba u Trećoj ŽNL)…“, kaže Jajić pa nastavlja:“
„Nažalost, postoji bojazan da će oba navedena igrača odustati, ovaj maleni (14-godišnjak, koji najvjerojatnije nije prošao nikakvu školu nogometa) jer nema ni najmanje šanse, a ovaj 19-godišnjak koji je vjerojatno prošao kvalitetnu školu nogometa i trenira svaki dan, on će odustati jer mu nije gušt igrati protiv onakvog protivnika.“
Nakon toga, buzetski strateg predlaže: „Smatram da bi bilo bolje i kako je bilo prethodne godine, ili da juniori prate seniore. Odnosno, da ukoliko seniori igraju savezni rang, tad i omladinski pogon to treba pratiti, kako bi se natjecali u što kvalitetnijoj ligi. Ako, pak, napravimo da se svi juniori natječu u istoj ligi bez obzira na seniorski rang, tada držim da bi bilo najbolje da se po seniorskom rangu dozvoli recipročno broj starijih igrača u juniorskom sastavu – primjerice, ako se seniori natječu u Četvrtoj NL NS Rijeka, onda dva starija igrača, ako seniori igraju Prvu ŽNL tri starija igrača i tako sve do Treće ŽNL i pet igrača. Dakle, što je seniorski rang veći, to je broj igrača 19-godišnjaka u juniorskom kadru manji. Tada bi se sigurno razlika u kvaliteti smanjila i natjecanje bi bilo zanimljivije i neizvjesnije.“
Za kraj, Mirko Jajić naglašava kako razgovaramo o posljedicama, ne o uzrocima: „Ali, smatram da je problem mnogo dublji od ovoga o čemu pišemo. Svi smo krivi zbog toga – i treneri, i predsjednici klubova i tajnici i čelni ljudi nogometnog saveza i ljudi koji biraju instruktora, i načelnici općina i gradonačelnici, naravno i novinari. Svi u određenoj mjeri i sve mogu argumentima obrazložiti, ali ovaj put neću jer je prilika za zaokret za bolju nogometnu budućnost i zato ću gore navedene zamoliti da ovaj vjetar u leđa koji su naši reprezentativci dali nogometu u Hrvatskoj, a samim time i nogometu na najljepšem poluotoku na svijetu osvajanjem jednog od prva dva mjesta na svijetu iskoristimo na najbolji mogući način i da omogućimo svoj djeci koja se žele baviti ovom sportom da imaju sve uvjete postati novi „modrići“, „rakitići“ i ostali…A ono što je najvažnije da ih odgojimo da budu dobri ljudi, da poštuju druge, da poštuju fair play i da su dostojanstveni i u pobjedi i u porazu!“
