Home IstraSport Kolumna Petra Nikolića BUDIMO NA TI: Najbolja škola nogometa

BUDIMO NA TI: Najbolja škola nogometa

Piše: Petar Nikolić, sportski psiholog

Što je uspjeh škole nogometa?

Mislim da sam svim premalim dečkima (cca 10-godišnjacima) koji dođu kod mene s nogometa opterećeni rezultatom, trenerima i roditeljima odgovor na ovo pitanje gradio jednim s nekoliko drugih pitanja.

Znaš li koliko je golova u sezoni Messi zabio kad je imao 10 godina? A kad je imao 15 godina? Znaš li koji je na tablici bio njegov klub dok je igrao za juniore? Ne znaš? A zašto to ne znaš?

I, što misliš, zašto nitko još nije znao odgovore na ta pitanja? Jer NIJE VAŽNO!

A znaš li koliko je Messi osvojio naslova u Barceloni? Znaš li neki njegov rekord u broju golova u jednoj sezoni? Ako i ne znaš, te podatke ćeš lako pronaći i te su brojke, uz neponovljivu estetiku igre, učinile Messija legendom i jednim od najboljih igrača u povijesti.

Te su brojke važne u životu sportaša. Zašto su važne? Jer su se dogodile u natjecateljskom, seniorskom sportu. Onom u kojemu je (preveliki) naglasak na rezultatskom uspjehu. Onom zbog kojeg se sportaši zapravo i bave sportom, da bi bili među elitom, najboljima na svijetu.

Svakodnevno viđam statuse trenera u školama nogometa i statuse njihovog pomoćnog osoblja kako se javno diče pozicijama na ljestvici, pobjedama u četvrtfinalima nekih turnira ili u potpuno nevažnim utakmicama lokalnih liga. Čak da se busaju u prsa igranjem finala Lige prvaka u juniorskom uzrastu – besmisleno je.

Dva su pitanja, napisana po redu važnosti, koja ću pitati svakoga od njih, od trenera u najmanjem seoskom klubu, do trenera na vrhunskoj profesionalnoj razini:

  1. Koliko sportaša koje si trenirao je izraslo u psihofizički zdrave ljude koji su zadovoljni životom i doprinose ljudima i društvu oko sebe?
  2. Koliko sportaša koje si trenirao je izraslo u sportaše koji su imali višegodišnju uspješnu seniorsku karijeru u sportu?

Odgovor na prvo pitanje odnosi se na učenje sportske i životne kulture koje je ostavilo trajan trag na tada dijete, a danas čovjeka. Govorim o navikama, pogledu na život, odnosu prema sebi, prema drugim ljudima, prema obavezama, preuzimanju odgovornosti, razvoju empatije, disciplini…

Svemu onome što čovjeka čini zadovoljnim, uspješnim, zbog čega može ponosno hodati svojim selom, gradom, na poslu, u obitelji. Broji se sitnica poput toga da te jednog dana taj odrasli čovjek rado pozdravi na cesti i želi pričati s tobom zbog sjećanja na zajedničko vrijeme i poštovanja koje ima. Broji se sve veliko poput odnosa prema obitelji, prijateljima, poslu, društvu.

Odgovor na drugo pitanje odnosi se na to koliko si uspio izbjeći frustraciju, a usaditi ljubav i strast prema sportu. Koliko si uspio potaknuti nešto osobito u tom mladom sportašu što ga deset godina kasnije potiče da bude u sportu. Možda kao sportaš, možda kao trener, kao tajnik u nekom klubu, kao netko tko veli sport jer je osjetio koliko mu sport može dati.

Važno je da si pomogao tom momku da bude fizički zdrav, da nema ozljeda. Važno je i da je psihički zdrav, da si mu pomogao da se nosi s pritiskom, da prihvaća pobjede i poraze tako od njih postaje bolji, da razumije svoju motivaciju, upravlja svojim fokusom.

Takav sportaš može igrati u seoskoj ligi i biti primjer u lokalnoj zajednici i može biti vrhunski sportaš koji će biti idol masama zbog načina kako živi sport. I jedno i drugo je tvoj uspjeh.

Koje je pitanje koje si većina trenera djece postavlja, umjesto gornja dva?

  • Koji je rezultat?

Što je rezultat? Pa ono na semaforu. Iako na dječjim ligama nema semafora, većina trenera i roditelja se pobrine da rezultat jako svijetli.

Ne, rezultat nije ništa od onoga što sam gore nabrojao. Niti navike, niti kultura, ni empatija, ni zdravlje. Sine, možeš li ti dati gol?

Što to znači za tebe ako si roditelj?

Izaberi klub koji ima najboljeg trenera za tvoje dijete! Ne biraj klub, nego trenera. Škola nogometa kao obrazovni sustav u kojemu se zna tko, što, kada i zašto radi u Hrvatskoj postoji samo kao statistička pogreška. Tisuće klubova, nekoliko škola nogometa. Zato, pusti ime kluba i traži najboljeg trenera.

To nije onaj koji je skupio najbolju generaciju klinaca u gradu i od petka navečer do nedjelje popodne grize nokte jer mu je najboljeg igrača Marka boljela glava na treningu. A oni imaju važnu utakmicu za osvajanje lige U10. Najboljeg trenera definira ranije napisano.

Prepoznat ćeš ga po tome kako je odjeven, kako priča s tobom i djetetom, kako vodi treninge, komunicira u grupi. Roditelji oko tog trenera će uglavnom biti normalni jer će ih on usmjeriti. Pronađi takvog (a jako su rijetki) i svoje si napravio.

Što to znači za tebe ako si trener?

Educiraj se. Nemoj misliti da je 10 sati psihologije i skripta od 14 stranica na nekoj edukaciji dovoljno da budeš trener. Uplati tečaj, kupi knjigu i čitaj je, nađi si mentora u nekoj domeni života i plati usvajanje znanja.

Pojedi ego i pristupi trenerima u svojoj okolici za koje ti se čini da rade dobar posao. S nekima ćeš pogriješiti i to će te koštati dvije kave. Oni drugi će rado vidjeti kolegu s kojim mogu pričati i s kojim mogu učiti. Potraži komplementarne stručnjake (kondicijske trenere, psihologe, nutricioniste, fizioterapeute) i uči od njih.

Shvati da s djecom ne radiš da bi SADA bila najbolja, nego da usvoje sve one korisne navike koje će ih približiti ostvarenju gore napisana dva cilja. Gledaj dugoročni sportski razvoj i prilagodi se djetetu, a ne dijete sebi. Shvati da je trenirati djecu i seniore potpuno različit posao.

Nemoj da roditelji zbog tebe Googlaju „sportski psiholog“, da bi pomogli svom djetetu.

Što to znači za tebe ako si igrač?

Bi li radije imao milijun eura ili mindset od milijun eura? Odrastaš u svijetu u kojem je sve na brzinu. Kao da si već negdje trebao biti i nešto postići. A cijeli je život pred tobom. Ono što na brzinu dođe, na brzinu i ode.

Radi na trajnim vrijednostima, svaki dan korak više i sigurno ćeš uspjeti. Znam, Marko i Janko su već… Ti ne moraš. Gradi svoju priču.

Okruži se pravim ljudima. Ne druži se s frajerima koji će za koju godinu ispasti glupi. Ne zavodi se pričama trenera koji te kupuju laskanjem.

Osjetit ćeš tko je dobar za tebe pa budi hrabar da ostaneš u društvu tih ljudi. Vrijeme je najvažniji resurs kojeg imaš i pazi kome ga poklanjaš.

Slijedi nekoliko pitanja od mnogih koja si postavljam i na koja ti želim skrenuti pažnju.

Kako nogomet brine za djecu koja su nakon višegodišnjeg igranja odustala?

Profesionalni klubovi u nekom trenutku „otpišu“ djecu jer ne zadovoljavaju neke kriterije. Nitko tu djecu ne zove i ne pita ako su našla drugi klub, ako im nešto treba, jesu li dobro, kako je to utjecalo na njih? Nitko!

U malom klubu nitko se neće pitati ako se dijete nakon što je prestalo trenirati premjestilo ravno na šank (neće niti u profesionalnom). A sva ta djeca mogu biti nekako povezan s klubom i kad prestanu biti igrači. Možemo stvoriti zajednicu oko kluba. Obitelj na koju ćemo biti ponosni.

Kako nogomet brine za cjelovito obrazovanje djece?

Dijete upiše peti razred. Velika je to promjena i korak u životu malog djeteta. I onda ga klub nekoliko vikenda zaredom vodi na prijateljske utakmice i turnire u druge županije i države. Dijete nema vremena odmoriti, učiti. Subotom i nedjeljom se budi u 6:30 da stigne na autobus i putuje. Nema vrijeme s obitelji. Je li to baš potrebno?

Postoji li klub koji djeci pomaže u učenju, daje (besplatne) poduke iz nekog školskog predmeta, stranog jezika? Imaju li treneri širinu u svom obrazovanju da mogu djecu učiti o povijesti, različitim kulturama, toleranciji, stvarati od njih zdrave ljude?

Ili možemo samo lupati po lopti? Imaju li djeca predavanja nutricionista, psihologa, fizioterapeuta da nauče o prehrani, fokusu, istezanju…?

Kako nogomet brine za obitelj?

Jesu li roditelji dobili poduke o tome kako biti roditelji sportaša? Kako se ponašati na utakmici i treningu? Jesu li konzultirani o tome kako bi se klub mogao uklopiti u raspored njihove generacije djece? Kako mogu pomoći svojoj djeci, treneru i kako njima klub može olakšati? Znaju li što se, osim plaćanja članarine, od njih očekuje?

Za kraj…

Poznam puno nekadašnjih talenata koji žive život u frustraciji, imaju problema s opijatima i lutaju kroz život. Niti jedan klub za koji su igrali nije briga. Nogomet stvara najveće zvijezde i najveće probleme.

Imamo jako malo iznimaka, trenera koji su svijetlo u mraku i kojima bi ja rado dao svoje dijete. Ima ih u svakom gradu i u svakom uzrastu. Malo, ali ih ima. Ti su treneri najbolja škola nogometa.

Naravno, ako se slažeš sa mnom pa želiš da tvoje dijete bude psihofizički zdrava odrasla osoba, zadovoljna životom i da doprinosi ljudima i društvu oko sebe. Ako pritom bude imalo talent i naporno radi da ga razvije, možda će bit i vrhunski nogometaš.

Ako želiš da ti dijete bude najbolji strijelac U10 turnira u selu, onda ti je izbor lakši. Odvedi ga do prvog znalca bez licence koji će u nedjelju ići na pobjedu. S njim možeš čak i popiti pivu.