SHARE

Dugo je dugo godina Dalibor Višković obnašao ulogu trenera seniorske momčadi s druge strane benzinske u Bujama. No, ove je zime pritisnut mnogim razlozima odlučio uzeti odmor za sebe. I to je najbitnija vijest sa kojom su se Buje suočile u ovoj natjecateljskoj sezoni.

Sjetiti ćemo se, prošloga su se ljeta od nogometa, od igračke karijere oprostili Diego Valenta i Miky Bojić, no dolazak novog “stratega”, Borisa Fornažara pokrenuo je njihov povratak u seniorsku momčad. I dobro je da je bilo tako. Jer ključne je bodove, ključne pogotke za bodove i ostanak u proljetnom dijelu sezone momčadi Buja donio upravo Miky Bojić.

U svojih 850 odigranih minuta, Bojić je postigao dva pogotka no oba su donijela pobjedu. Jedan protiv Novigrada, onaj u sudačkoj nadoknadi za slavlje od 2:1, te onaj protiv Rudara za pobjedu od 1:0, ključni su trenuci bujskog proljeća. Sa tih šest bodova manje pitanje je kako bi uopće cijela sezona na kraju okončala.

Prvi topnik kluba, Elvis Bartolić, koji je postigao pet pogodaka odigrao je samo 550 minuta, no i to mu je bilo dovoljno da ponese titulu najučinkovitijeg Buježa, dok je gol manje postigao mladi napadač Aleks Stritar u triput više odigranih minuta.

Definitivno je ove sezone u Bujama nedostajao učinak Enisa Šoškića, ali se mnogo više očekivalo i od Amela Ibrahimovića. Enis je postigao tri pogotka, a Amel samo jednoga i među njima se dvojicom zasigurno krije još mnogo toga što bi Bujama u narednoj sezoni omogućilo ipak malo bolji rezultat.

Ako je Bojić odradio ono što se od njega očekivalo u fazi napada, Valenta je svakako pomogao da bujska obrana na čelu koje je stajao Vid Milanović (jedini odigrao svih 26 utakmica i ostvario maksimalnu minutažu) primi samo trideset i pet golova u 26 susreta. Za momčad koja je sezonu završila na desetom mjestu svakako pohvalna činjenica.

Uz Milanovića, jedini igrači koji su odigrali preko 2000 minuta su mlađahni Erik Peroša i Andrea Manić, oba dvadesetjednogodišnjaka pred kojima je sigurno lijepa nogometna karijera. Pokazali su i Viškoviću i Fornažaru da se na njih dvojicu može uvijek računati.

U kategoriju “nositelja” momčadi svakako spada i Mateo Fakin, srednji vezni bujske momčadi, igrač za one “prljave” poslove koji su ga zbog toga razloga i koštali sedam žutih kartona, a u igrače koji su ove sezone doživjeli svoje nogometno sazrijevanje spadaju svakako i stoper Filip Prodan, mladi Erik Bučić koji je konačno i pronašao klub u kojem će se skrasiti, a određenu su minutažu dobili i Toni Marčić te Elvedin Šoškić.

Znamo li da su u najboljim nogometnim godinama i momci poput Massimiliana Acquavite, Aleksandra Maslića, Vedrana Bašića i Denia Damijanića, za bujsku budućnost ne bi smjelo biti pretjerano velikih problema, iako je to momčad u koju je najteže dovesti novoga igrača, novo pojačanje.

Znamo li sada da je i Umag na lijepom putu povratka na one prave nogometne staze, teško će u Bujama možda moći zadržati sve igrače koji su bili na raspolaganju u ovoj sezoni, a isto tako teško će u okolnim klubovima mnogo nižeg ranga moći pronaći adekvatne zamjene za nastup u ovom rangu natjecanja.

Stoga je vrlo vjerojatna opcija kako ćemo tri najstarija i najiskusnija igrača (Bojića, Valentu i Bartolića) i sljedeće godine gledati u “zelenom” dresu, uključujući i tridesetogodišnjake Leona Miličevića i već spomenutog Šoškića, kako bi ta nekakva smjena generacija koju je Višković započeo prošle godine ipak prošla relativno blago, bez gubitka statusa “četvrtoligaša”.