Home Nogomet Treća HNL Zapad C’E SOLO UN CAPITANO | Danas se od seniorskog nogometa oprašta bujska...

C’E SOLO UN CAPITANO | Danas se od seniorskog nogometa oprašta bujska legenda – Miky Bojić!

SHARE

Danas će se na utakmici Buje-Krk oprostiti tri velika igrača s područja sjeverne Istre – Ivan Brečević, Diego Valenta te Mihajlo Bojić. Prva će dvojica u narednom tjednu biti zamoljena za par odgovora, a potonji je apsolutni raritet u istarskom nogometu, ali takav bi primjer trebalo tražiti tko zna dokud.

Naime, fantastični ofenzivac Buja Mihajlo Bojić karijeru je započeo, sada već davne, 1993. godine u – NK Buje. Od tog dana do danas nikad nije mijenjao boje kluba te je ostao, može se reći, vječno odan bujskom grbu i dresu.

U vremenima kad je sve na prodaju, Bojić je primjer časti i odanosti kakva se rijetko viđa. Dakle, dres Buja je od svoje sedme godine nosio s ponosom, a pauzirao je samo u jednom navratu godinu i pol zbog zdravstvenih razloga.

Nakon toga se vratio te je teško i izračunati njegovu statistiku, ali približno smo došli do brojke od oko 350 prvenstvenih seniorskih utakmica i oko 150 golova za Buje u službenim utakmicama.

Krenuli smo zbog toga, kako bismo mu što više odali počast i prikazali o kakvom se liku i djelu radi, u svojevrsnu ‘šetnju’. Prvog smo „sreli“ Zorana Dragojevića, jednog od najvećih navijača Buja:

„Odličan igrač. Prava desetka. Veliki borac, sve bi dao za klub i ekipu, pravi vođa. Čovjek za primjer na terenu i izvan njega. Najbolji bubnjar među igračima i najbolji igrač među bubnjarima – to je moj PRIJATELJ Miky Bojić“, rekao je Dragojević vidno emotivan.

Znali smo da njegov bivši suigrač Elvis Čović neće biti standardan: „Dugo godina sam igrao s njim, a sada imam i doticaja dok sam u funkciji pomoćnog trenera Buja. Mogu reći da se radi o velikom čovjeku, prvenstveno i isto tako o igraču, koji i poštuje i sluša. Nekada i ‘poludi’, ali tako se igra za dres.“

Čović nastavlja: „Ono što sam radio kao vezni igrač, čuvao mu leđa, tako planiram i nastavit kroz život, ali u novoj nam karijeri, onoj teniskoj, mu neću popuštat. Novi izazov, novi sport – neka se bori. Još jednom mu veliko hvala, zajedno ćemo se oprostiti, iako sam ja trenutno u različitoj funkciji“, kaže Čović pa dovršava:

„Forza Kost! To je nadimak koji sam mu ja dao i tako je ostalo. I da, napokon više naraštaji u bujskim svlačionicama neće morati slušati rock glazbu!“

Enis Šoškić nije lako pronalazio riječi: „A što reći o bujskom Del Pieru da bude dovoljno jasno kakav je on suigrač i osoba? Dijelim s njim svlačionicu od svoje 16. godine. Dolazim u tu svlačionicu kao balavac, a u momčadi puno dobrih igrača. Naravno, Miky me prvi prigrli sebi i od tada naša konekcija na terenu raste i raste, postali smo ostalim ekipama i jako veliki problem. Puno toga sam naučio s njim na terenu, ali i izvan njega i mnogo mi je godina bio kapetan“, rekao je Šoškić pa poentirao za kraj:

„Cijeli život, s tim svojim kvalitetama, igra u Bujama, unatoč velikim ponudama drugih, većih i jačih klubova. Mislim da to govori koliko je velika ljubav između njega i kluba.“

Digitalnu „šetnju“ smo nastavili i do Ivana Brečevića, koji se također danas oprašta: „Miki je daleko najveći navijač, prijatelj, ali i igrač ovog kluba! Svaku utakmicu daje sve od sebe za grb na dresu i za naš grad. Prošao je kroz teške ozljede i probleme, ali nikad nije odustajao od zelenog dresa i to ga čini legendom kluba. Proći će mnogo godina do dolaska tako kvalitetnog i dobrog igrača kao što je Miky!“

Došli smo i do Diega Valenta, drugog majstora koji sutra planira odigrati posljednju seniorsku utakmicu: „Prije svega gospodin čovjek i veliki prijatelj. Od malih nogu smo zajedno u nogometu, prošli smo u zadnjih 26 godina bezbroj utakmica zajedno. Od tada pa sve do danas njegova strast prema nogometu iz dana u dan samo je rasla. Njegovu ljubav prema nogometu i prema klubu rijetko se viđa. Ozljede ga u svim tim godinama nisu mazile, ali on se iz ponora vraćao još jači i sa još većom željom da bude još bolji. Jednostavno divim se tom čovjeku. Hrabar, snažan, uporan, primjer kako se pravi sportaš ponaša kad je najteže“, govori Valenta pa dodaje:

„Hvala mu na svemu što je dao meni kao suigraču, čast mi je bila igrati s takvom ikonom koja se rijetko viđa. Klub takvog igrača ne pamti i njegovo ime pustit će neizbrisiv trag zauvijek. ‘Ce solo un capitano’“, rekao je za kraj Valenta.

Vrlo je jasan bio i trener Buja Dalibor Višković: „Cijeli život u jednom klubu. To mogu samo legende i ljudi od srca. Mikice, kapa do poda! Pravi kapetan, odličan dečko i igrač kojega bi svaki trener htio. Uvijek pozitivan, primjer starijima i mladima. Rasni strijelac i profinjeni tehničar. Uvijek ‘nabrijan’ za pobjedu i golove. Pozitivno lud na suigrače i suce, 100% na svakom treningu i utakmici. Bila mi je čast biti tvoj trener!“

Trener Višković je ipak pokušao, za zadnji put: „Kapetane, ovo je odluka ozbiljnog čovjeka i ne želim nikako utjecati. Ali, ako slučajno kada budeš prolazio iznad benzinske i tamo negdje oko 15.07 vidiš da netko trenira na ‘zelenom’ i osjetiš ‘ono nešto’ tvoje mjesto u svlačionici i dres sa brojem 10 te čeka!“ Iz kluba nam, pak, kažu kako se ipak nadaju da će barem neki od danas oproštene trojice pomoći mlađim generacijama u narednoj sezoni.