Nakon utakmice Muntić-Rabac i oni najmirniji u redovima gostiju djelovali su kao da su „na rubu“. Zbog toga, za komentar smo zamolili Daniela Malića, kapetana rabačkog „broda“ koji je vidno razočaran situacijom.
„Pročitao sam zapisnik tri-četiri puta, sad mogu pričati sa slegnutim emocijama. Sporno s te utakmice je samo jedno. Kako je moguće da netko, tko evidentno ne zna pravila nogometne igre, ona osnovna, može uopće suditi nogometnu utakmicu“, kaže Malić referirajući se na glavnog suca utakmice Paola Pavletića iz Višnjana.
Ne zaustavlja se Malić tu: „Ipak, sve bi bilo lakše izdržati, jer griješimo svi, normalno, da postoji nekakva kazna za te suce. Kad ja pogriješim, moja momčad dobije gol. Kad pogriješi napadač, momčad psihički padne što je također kazna. Kako je onda moguće da nakon završetka onakve utakmice nema nikakvih „zanimljivih“ detalja u zapisniku. Koja je uloga delegata na utakmici, ako sudac može napraviti lakrdiju i svejedno dobiti prolaznu ocjenu“, pita se rabački kapetan.
„Od početka utakmice glavni sudac ničim izazvan, osim svojim neznanjem, konstantno prekida ionako negledljivu utakmicu jer teren ne dozvoljava nikakvu igru osim – napucaj loptu pa, ako obrana pogriješi, nešto ćeš napraviti…“, kreće u „verbalnu buru“ Malić pa nastavlja:
„Ali, teren nije uopće bitan, u ovoj priči ne. Bitan je Pavletić, izgubljen u prostoru i zalutao u sport. Krive odluke letjele su na jednu i drugu stranu, ali mjeru je prevršilo u 70. minuti. Tada, nakon kardinalne greške golmana Muntića, Rabac postiže gol. Nonšalantno, sudac dosuđuje prekršaj na vrataru, samim time šok i nevjericu u našim redovima, a smijeh kod domaćina i njihovih navijača sa strane.“
Međutim, Malića je, koliko i ta odluka, zasmetala i konverzacija koja je uslijedila: „U tom trenutku ja ga pitam – što si sudio? On daje odgovor da je vratar bio okružen dvojicom igrača. Kontakta nije bilo, ali je bio okružen. Po tome, svaki korner je prekršaj u napadu.“
Nažalost, nakon toga je nervoza poprimila jače obrise: „Scene koje su se dogodile nakon toga su sramotne i nije im mjesto na terenima. Iako, moram ovdje napomenuti, da sudac nakon tuče i prekida igre nije podijelio nijedan žuti karton. Po mom skromnom sudu, tri ili četiri crvena bila bi razuman epilog svega.“
Za kraj Daniel Malić ostavlja poantu: „Ali, pazite, svo to ponašanje nije ničim izazvano. Svi smo mi tamo našli jer volimo nogomet i nedjeljom se odvajamo od obitelji, posla i drugih obaveza pa te onda netko dovede u situaciji da pucaš od frustracije. Često si mislim kako bi bilo mnogo pravednije i mirnije kada bi si sami sudili utakmice. Jer, budu li nam ovakvi suci arbitrirali češće, trebat će puno sreće i živaca. Ne opravdavam nikakvo nasilje, ali ne pretvarajmo se da fizički napadi dolaze iz ničega. Pretežno dolaze od nemoći u kombinaciji s nepravdom. Jer, sudac ti može napraviti štogod želi u tih 90 minuta, a ti mu ne možeš apsolutno ništa po tom pitanju, a povrh svega i znaš da je zaštićeniji od bjeloglavih supova.“
Uvjereni smo da će biti onih koji će se složiti s Malićem, ali i ljudi koji smatraju da je sudački poziv vrlo nezahvalan, ali ako smo u nešto sigurni, onda je to da je na toj utakmici bilo itekakvog nesportskog ponašanja. Možda i najveći problem cijele ove priče su sljedeće riječi iz zapisnika:
„Ponašanje svih aktera fer i korektno.“
