Iako je bilo jasno negdje od 60. minuta da susret na Rujevici neće okončati slavljem Rijeke, ipak je desetak minuta prije kraja susreta situacija na ljestvici bila nikad luđa i zanimljivija. Više nije. Istina je, do kraja je ostalo još šest kola (Hajduk i Dinamo sedam), no sedam bodova viška Dinama nad Hajdukom i osam nad Rijekom ipak nekako daje naznake da je spala knjiga na dva lista. Na Dinamo i Osijek.

Razvidna je bila jučer tijekom čitavog riječkog dvoboja razlika u kvaliteti između Rijeke i Dinama. Čak i ne toliko individualnoj kvaliteti koliko skupnoj, grupnoj. Jer ovaj Dinamo trenutno nema neku svemirsku zvijezdu koja sama može riješiti utakmicu. To više nije ni Petković, a Oršić nije nikada ni bio. Ako uzmemo u obzir da je donedavni “grijač tribine”, Komnen Andrić igrao čitavo drugo poluvrijeme, a da je izjednačujući pogodak postigao Mahir Emreli za kojega nije nikada čuo ni relativni poznavatelj hrvatskih nogometnih prilika, onda Vam je jasno o čemu pričamo. Dinamo, jednostavno je, ima naviku pobjeđivanja.

Hajduk se mučio. Teško se mučio protiv Šibenika, a do troboda je došao pogotkom Josipa Eleza, koji se tako iskupio za grešku kod izjednačujućeg pogotka gostiju, tri minute prije kraja susreta. Pokušao je Dambrauskas ponovno krenuti i sa Livajom i sa Kalinićem od prve minute, no to jednostavno ne funkcionira još uvijek ponajbolje. Filip Krovinović je igrač koji koliko toliko još uvijek drži Splićane u borbi za naslov. Ako je ta borba još uvijek realna. Smatramo da nije.

Osijek je odigrao onako kako smo od Osijeka navikli čitave ove sezone. Mijo Caktaš donio je pobjedu momčadi Nenada Bjelice i iskupio se za promašeni jedanaesterac protiv Hajduka. U velikim je problemima bio osječki strateg prije susreta. Na šest prvotimaca nije mogao računati zbog ozljeda i kartona, a još je na klupi ostavio i Kleinheislera. No, to je najvjerojatnije najveća snaga Osijeka ove godine. Kadar. Široki kadar kojega Osijek ima još uvijek ga održava u realnoj utrci za titulom.

U dva smo susreta vidjeli nikada lošiji nogomet. Gorica i Istra 1961 su u potpunosti razočarali i pristupom i htijenjem ali i samom igrom, dok utakmicu Hrvatski Dragovoljac i Lokomotiva pred 50-ak znatiželjnika sumnjamo da je itko uopće i pogledao putem malih ekrana.