„Kako to da nema vijesti o odbacivanju i druge prijave Arna Mladinića protiv Zalihića“, bilo je pitanje jednog istarskog nogometnog dužnosnika rano jutros upućenog potpisniku ovih redaka, uz potpitanje: „Ti stvarno ne gledaš biltene NSŽI?“
Nakon negativnog odgovora, ubrzo nam je stigao bilten NSŽI br. 45, u kojem je navedeno da je Disciplinska komisija NSŽI, u sastavu Luka Rakić, predsjednik i članovi Miodrag Mavrić i Nenad Sladaković, na sjednicama održanim 24. travnja i 11. svibnja ove godine, odbacila obje prijave Arna Mladinića, u kojima se predsjednik labinskog trećeligaša, javno dotakao dužnosnika NS Rijeka i NSŽI-a: Kajfeša, Mladinića i Ivetića, te njihove stručne spreme (umirovljeni oficir) vezano za kompetenciju po pravne poslove, kao i tajnika NSŽI Branka Ivetića (električar).
Lugara nije decidirano imenovao, ali bolji poznavatelji prilika mogu lako pretpostaviti na koga se aluzija odnosila. Vijest, samo po sebi, u novonastalim okolnostima – otkad je dolaskom na čelo saveza Darko Raić Sudar ohrabrio pravne stručnjake, davši im punu slobodu za rješavanje disciplinske postupke bez utjecaja „moćnika“, ne bi previše plijenila pažnju, da je nismo dobili od dotične osobe.
Naime, ovo je jasan pokazatelj kako je unutar samog NSŽI počela borba za pozicije i da se polako, ali sigurno, okončava era strahovlade i nedodirljivosti raznoraznih „majstora“ koji u protekla dva-tri desetljeća „vedre i oblače“.
Zalihić je „preživio“ rat koji je, treba naglasiti, konstantnim medijskim provokacijama i osobno potpirivao. Ali, sad je potpuno jasno da je to radio uz prešutnu potporu i obilatu pomoć pojedinaca kojima je odgovaralo „ogoljivanje“ dugogodišnjih odnosa u krovnoj organizaciji istarskog nogometa.
Tek danas na težini dobiva rečenica koju je predsjednik Rudara izrekao još lani, na početku prvog procesa, kad je i počeo udar na njega od strane, kako je spomenuo, „klana Ivetić, Kajfeš, Mladinić“: „Neki bi tjerajući lisicu mogli istjerati vuka.“
Već je i najneupućenijima jasno da će se prvom okolnosti promijeniti Mladiniću, kojem već danas, uz sve nogometne funkcije, možemo staviti prefiks „bivši“. Što će biti s Ivetićem, Kajfešom i drugim pokazati će bliža budućnost. Jedno je sigurno, osim Zalihića i njegovih istomišljenika, s druge strane „barikade“, u „zasjedi“ ih čeka i velika skupina dojučerašnjih suradnika.
Točnost stare je narodne poslovice, da se više treba čuvati prijatelja nego neprijatelja, mogla bi se još jednom potvrditi i na Marsovom polju. Jasno na to upućuje i inicijator ovog članka.
