Premalo se ovih dana priča o tome kako bi ekonomska situacija koja nam slijedi mogla promijeniti izgled i funkcioniranje županijskog nogometa. Kako bi predočili veličinu promjena koje će nam se dogoditi i koje bi samo neupućene mogle iznenaditi, pokušali smo istražiti kako stoje županijski prvoligaši u financijskom smislu.
- kod Valbandona ne piše da su prihodi iz Jedinstvene lokalne samouprave, već da su to ‘Prihodi po posebnim propisima iz proračuna’
- postotak je minimalan, jer se u njega ne računaju prihodi od trgovačkih društava od kojih su neka općinska/gradska pa se u ovom obračunu ne evidentira, primjerice, uplata od komunalnog društva, što je i dalje javni novac, a toga ima podosta u Istri
Brojke su zapanjujuće. Da ne morate računati, sveukupno, proračuni županijskih prvoligaša za 2019. godinu iznosili su više od tri i pol milijuna kuna. Svakome, ama baš svakome u županijskom nogometu mora biti jasno da će se ta cifra morati smanjiti.
Kome se to sviđalo, kome ne, igranje u županijskim ligama je amaterski nogomet, rekreacija koja bi trebala za iskonsku svrhu imati održavanje zdravlja odraslih i mladih, socijalizaciju i upražnjavanje ljudske potrebe za natjecanjem (kod odraslih).
Ove brojke postaju još strašnije kada se zna da, konkretan primjer, iz lokalne samouprave Crveni križ Buzet dobije 270 tisuća kuna godišnje. I da nije došla korona, ove bi se brojke morale smanjiti, a kamoli sada.
Tko god misli da će ovi klubovi nastaviti primati ovakve količine novaca, taj je u bunilu. S druge strane, ako se i dogodi kakav politički moćnik koji rekreativni sport pretpostavi socijali, zdravstvu ili školstvu, taj će vrlo brzo postati prošlost.
Zbog toga, klubovi se moraju spremiti, već sada početi, na to da ih čekaju drugačija, znatno teža vremena. S izuzetkom Velog Vrha, svi ostali moraju što prije početi razmišljati kako smanjiti rashode – druge jednostavno nema…
