Pisati o transfernom roku Istre 1961 u ovoj situaciji jako je teško. Međutim, ako želite biti sportski novinar, morate pisati o sportu – to je nekako glavni uvjet. Tko u kojem parku spava, što govore kafići u sklopu stadiona, to nek posao nekih drugih medija.
Počelo je burno, svima je to poznato, a „sidro“ su digli vrlo rano Mišić, Bouhna, Roce, Stepčić, Iveša, Žižić, Mario Lucio, Paracki da bi usred transfernog roka postalo jasno kako klub napušta i Mato Miloš da bi posljednja „lasta“ bio nigerijsko krilo Okechukwu.
No, onda je klub, poput desetogodišnjaka sa maminom kreditnom karticom, „uletio“ u niz transakcija od kojih tek rijetke imaju smisla.
Kadar pulskog prvoligaša trenutno broji gotovo neshvatljivih 27 igrača, od čega dva golmana (Ivušić i Ćorić), deset braniča (Gojković, Pavić, Kitanovski, Vrdoljak, Čuljak, Bertoša, Mitrevski, Hadžić, Escoval i Grujević), osam veznjaka (Glover, Kokorović, Vojnović, Puclin, Halilović, Ferreira, Halilović, Maksimović i Prelčec) te sedam napadača (Badrov, Ofosu, Ljubanović, Gotal, Matyazh, Jelavić, Maružin).
Kadar od 27 igrača je potpuno i apsolutno besmislen. Ne postoji nijedan razlog na račun kojega bi klub trebao imati preko 24 nogometaša u kadru, ako igra 40-tak službenih utakmica.
Krenimo od vrha. Imati tri napadača poput Gotala, Jelavića i Matyazha ne da nema smisla, nego je teško ne vrijeđati poslovnu politiku koja za jednu poziciju u momčadi stvori konkurenciju od tri igrača od kojih nijedan nije došao „skupljati iskustvo“.
Jelavić je bio ponajbolji strijelac druge lige i zaslužuje dobiti prigodu u prvoj ligi. Matyazh i Gotal su stigli kao iskusni internacionalci i jasno je da čim „posjednu“ tri utakmice u nizu, u svlačionici će nastati nemir.
Krilne pozicije su posebna priča. Kada je Loren Maružin stigao u klub, bila je to lijepa vijest. Mladi istarski nogometaš zaslužio je i dobio ugovor, a od tog trenutka u klub su stigli Ofosu koji ima „zacementirano“ mjesto, Ferreira za kojeg Benfica neće dozvoliti da igra 15 minuta po utakmici, a tu su još Prelčec i Kitanovski. Pet igrača za dvije pozicije, od čega dvojica „moraju“ igrati. Tko zna, možda je i taj Glover krilo. Kad se oporavi Badrov, stižemo do broja sedam. Za dvije pozicije.
Dolazimo do srca terena. Prije nego krenemo, treba reći da je Vojnović pravo pojačanje i vjerojatno ponajbolji veznjak u zadnjih par godina u tom klubu. Ali…Puclin, Halilović i Kokorović moraju se boriti za drugu poziciju. U posljednjim utakmicama Raić Sudar je na toj poziciji pokušao i iskoristiti Maksimovića, jer iza napadača to izgleda jako loše zasad. Ponovno, Vojnoviću je mjesto „osigurano“, a za drugu veznu poziciju bore se četvorica. Nagazna mina u svlačionici broj dva.
I onda polako stižemo do lijevog boka. Trenutno za tu poziciju konkuriraju Bertoša, Čuljak i Vrdoljak. Nažalost, još uvijek treneri ovog svijeta nisu uspjeli izumiti kako igrati s dva lijeva beka, što znači da će u startu dvojica morati biti na klupi. Za pretpostaviti je da će to biti Čuljak i Vrdoljak. Ako si imao u planu Vrdoljaka, zašto je trebao Čuljak – ili obrnuto ?! Kada se još oporavi Pavić, lijevi bekovi u momčadi mogu igrati duplu „briškulu“.
Zaista, došla su ovog ljeta neka provjerena imena, ali čemu ovo gomilanje igrača, to nije poznato. Vjerojatno u nekakvom strahu od manjka kvalitete, potpisani su ugovori sa 16 igrača.
Ali, kvantiteta ne garantira kvalitetu. U seniorskom nogometu ne. E, da, sjećate li se Saše Uroševića ?! Elvisa Trešnjića ?! Vice Miljanića ?! Ti 18-godišnjaci trenutno su 28., 29. i 30. nogometaši Istre 1961.
I prije nego pokušate niti pomisliti da nisu dovoljno kvalitetni za Prvu HNL, pogledajte sljedeća dva zapisnika s utakmica. To su juniori Istre 1961 „al pari“ sa danas igračima Evertona, Lazia, Sampdorie, Udinesea, Ajaxa… Pred tri godine su, ako ništa drugo, „mogli igrati“ s njima. Danas Istra 1961 ne zna gdje oni igraju. Neki od tih momaka će možda i uspjeti, postati pravi profesionalci. Ali, odbačeni od „majke“, pronaći će svoju „maćehu“ težim putem.
POGLED S UČKE | Elvis Uravić
