Home IstraSport IstraSport prati Katar IGOR VRANIĆ, vlasnik portala Sportcom: “Ova je reprezentacija ostvarila najveći uspjeh u...

IGOR VRANIĆ, vlasnik portala Sportcom: “Ova je reprezentacija ostvarila najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa s obzirom na kvalitetu rostera!”

Igor Vranić vlasnik je portala SportCom, a oni nešto stariji pamte kao brzonogo krilo koje je zadavalo probleme protivničkim obranama diljem Istre i Kvarnera. Obzirom da je netom završilo Svjetsko prvenstvo u Katru, postavili smo mu nekoliko pitanja.

Kakav je Vaš komentar Svjetskog prvenstva u Katru?

„Prvenstvo u Kataru ušlo je u povijest nogometa kao presedan, održalo se tijekom zime u Europi u državi koja je površinom manja od područja koje obuhvaća Treća HNL – Zapad u Središtu Rijeka. Nogomet je najpopularniji sport na svijetu postao zbog genijalne strukture igre u kojoj novac često ne utječe presudno na rezultate utakmica.

Na rezultate glasovanja za domaćinstva velikih natjecanja novac utječe presudno, Katar drugačije nikada ne bi postao domaćin svjetskog prvenstva. Bio sam u Cardiffu, kada su 2007. godine Ukrajina i Poljska postale domaćini Europskog prvenstva 2012. godine ispred Italije. Kandidaturu Hrvatske i Mađarske nitko među lobistima nije ni spominjao. Tada mi je postalo jasno da će država poput Hrvatske prije postati svjetski prvak nego što će organizirati svjetsko prvenstvo.“

O organizaciji prvenstva:

„S obzirom da je Katar potrošio više od 200 milijardi eura, organizacija nije mogla biti loša. Usporedbe radi, Hrvatski sabor nedavno je usvojio proračun za 2023. godinu u iznosu od 25 milijardi eura! Treća na svijetu postala je država koja ima osam puta manje novaca nego što je Katar potrošio za organizaciju prvenstva. To je današnji nogomet!“

Ocjena SP-a

„Ovo je prvenstvo još više podignulo fizičke standarde u odnosu na prošlo prvenstvo, vjerojatno zbog toga što su igrači generalno bili u boljem stanju sada nego što su ljeti. Što se tiče tendencija igre, čini mi se da je na ovom prvenstvu još više bila naglašena igra u tzv. međuprostorima, nogomet se generalno gledano sve više profilira kao igra u kojoj će sve manje mjesta biti za igrače koji nisu adaptivni.

Sve su manje razlike između profila igrača na različitim pozicijama u momčadi, jedinu uočljivu razliku između igrača u nogometu danas čine fizičke predispozicije. Prvo što ljudi primjete, kada vide Kyliana Mbappea je kako je brz!“

 Je li Argentina zaslužila naslov?

„Argentina je zasluženo postala svjetski prvak nakon kiksa u prvoj utakmici protiv Saudijske Arabije. Objektivno, Argentina je bila bolja od Hrvatske u polufinalu i od Francuske u finalu. Francuska se dvaput vratila u utakmicu najviše zahvaljući Kylianu Mbappeu.

Iako je finalna utakmica bila neizvjesna, prvak je postala momčad koja od 120 minuta igre barem 100 minuta djelovala bolje u oba smjera. Naravno da dojam u konačnici ništa ne mora značiti,  ali rekao bih da je poredak prve četiri reprezentacije sportski pravedan.“

 Tko je bio najveće razočaranje, a tko najugodnije iznenađenje?

„Najveća razočaranja su  Belgija i Njemačka, najugodnija su iznenađenja  Maroko i Japan! Nisu imali sreće, jer su naletjeli na Hrvatsku.“

Jeste li očekivali ovakvu Hrvatsku?

„Nisam! Kada smo se ’98. nakon utakmice za treće mjesto vraćali iz Pariza, govorili smo da nitko od nas koji smo bili na Parku prinčeva više neće doživjeti nešto slično. A onda se pojavila generacija igrača koja je prije četiri godine igrala finale svjetskog prvenstva u Rusiji.

Ta je reprezentacija po mjestima u momčadima bila slično izbalansirala kao ona iz ’98., koju nitko na prvenstvu u Francuskoj nije nadigrao. Nije u polufinalu ’98. bila bolja ni Francuska, koja je postala svjetski prvak! U Rusiji je Francuska u finalu ipak bila bolja iako je Luka Modrić tada igrao najbolji nogomet na svijetu!

U Francuskoj su igrala trojica igrača iz tadašnjega HNL-a, Dražen Ladić, Robi Prosinečki i Kruno Jurčec, sva trojica u HNL-u su se 1998. godine zatekli spletom okolnosti u zrelim igračkim godinama. U Rusiji nije igrao ni jedan igrač iz HNL-a, dok su u utakmici za treće mjesto u Kataru igrala čak petorica igrača iz HNL-a od kojih se samo Marko Livaja afirmirao u  boljim ligama od HNL-a.

Prema mojem mišljenju, ova je reprezentacija ostvarila najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa s obzirom na kvalitetu rostera. Zato najveće zasluge za uspjeh u Kataru pripisujem Zlatku Daliću! Mislim da su  Slaven Bilić i Ante Čačić na europskim prvenstvima 2008. i 2016. godine imali bolje rostere od Dalića u Kataru. Obojici je nedostajalo malo Dalićeva završnog dodira da bi se borili za medalje.“

Je li sada Leo Messi definitivno najveći ikad?

„Messija sam prvi put uživo vidio 2006. godine u Baselu u utakmici protiv Hrvatske, kada je za reprezentaciju debitirao Luka Modrić. Prije utakmice pokušao sam doći do razgovora za Novi list s nekom argentinskom zvijezdom, smjerao sam Hernana Crespa i Juana Riquelmea, što je bilo moguće izvesti budući da su igrači slobodniji, kada se igraju prijateljske utakmice.

Sjećam se da mi je pokojni Zvonimir Magdić nekoliko puta sugerirao da razgovaram s “onim malim”, jer će taj biti čudo. Magdić je bio veliki fan argentinskog nogometa, znao je sve napamet o tada 19-godišnjem Messiju, koji se u fun zoni stadiona vrzmao među velikim argentinskim zvijezdama. Nitko nije obraćao pažnju na njega, ja sam bio jako zadovoljan sam sa sobom nakon što sam pet minuta razgovarao s Crespom. Kada je utakmica počela, Messi je u jednom trenutku tako prošao kraj Stjepana Tomasa da smo svi ostali zabezeknuti!

Imao sam sreće uživo vidjeti mnoge velike igrače, gledao sam u finalu Kupa UEFA uživo jedinog pravoga Ronalda u dresu Intera prije nego što se ozlijedio. Jedino sam Ronalda tada mogao usporediti s Messijem prema brzini i lakoći igranja, a Ronaldo prije ozljede za mene je postao najbolji napadač svih vremena.

Diega Maradonu vidio sam uživo prvi put kada je već bio na zalasku karijere kao danas Messi, koji u Kataru nije igrao ni približno kao u najboljim danima. Uočljivo je fizički pao zadnjih nekoliko sezona, ostalo je znanje, ali nema više one čudesne moći u njegovu trku. Maradona je postao svjetski prvak 1986. godine s 25 godina, u tim  godinama Messi je igrao najbolji nogomet u životu za Barcelonu.

Nezahvalno je uspoređivati nogometnu vještinu dvojice najboljih igrača svih vremena, kada su bili u zenitu iako je Maradona dirao loptu na poseban način čak i u 45. godini, kada je jedva trčao u revijalnoj utakmici u Novom Vinodolskom, nikada nisam vidio nešto slično. Messi i Maradona igrali su u razlitičim razdobljima, u različitim momčadima i danas se jedino mogu uspoređivati njihovi karakteri.

Za mene je Maradona najbolji svih vremena zbog karaktera, zbog karizme Argentinci ga poštuju kao da je Bog. Takav je bio na terenu! Za razliku od Messija, Maradona nikada nije igrao u najboljim momčadima na svijetu. Momčadi za koje je Maradona igrao postale su najbolje zbog njega.“