Na kraju svake prvoligaške sezone porazgovaramo s čelnim čovjekom prvoligaša u segmentu omladinskog nogometa. To je bio i ostati će Andro Fistonić koji nam je i ovog puta bio na raspolaganju.
Podsjetimo, Andro Fistonić produljio je ugovor s klubom do 2026. godine na mjestu koordinatora omladinske škole i direktora razvoja.
Koliko ste zadovoljni pionirskom sezonom u Prvoj HNL? Neki igrači su ozbiljno „iskočili“, a rezultatski je to bilo više-manje očekivano. Kako bi vi ocijenili minulu sezonu pionira?
Pioniri su specifično godište i po mom mišljenju nacionalna liga pionira u razvojnom smislu ima puno više mana, nego vrlina. Vi u tom godištu imate djecu koja pohađaju 8. razred osnovne škole i 1. razred srednje škole, te u našem slučaju i neke koji pohađaju 7. razred osnovne.
Djeca imaju jako veliki broj aktivnosti po pitanju škole, te stresnih situacija oko ocjena i upisa u srednju školu. Uz sve to, moraju trenirati kao profesionalci, putovati svaki drugi vikend po dijelovima Hrvatske i nositi se s emocionalnim stresom pobjede i poraza.
I ono najbitnije ogromne su razlike u biološkoj i kronološkoj dobi između djece, a i amplitude u mentalnoj zrelosti su velike. Uz sve to mi im nadodajemo nacionalnu ligu u kojoj htjeli to ili ne, rezultat je izrazito bitan.
Kako svaki vikend dolazi do sučeljavanja najkvalitetnije djece iz raznih dijelova Hrvatske – tu dolazi i do dosta ranog populariziranja djece i medijskih prijenosa, novinskih natpisa te u krajnjem slučaju i utjecaja nogometnih savjetnika.
Mišljenja sam da bi to sve trebalo prolongirati barem do kadetskog uzrasta kako bi se dijete normalno razvilo s mentalne i biološke strane i stvorilo obrambene mehanizme i stabilnost za nošenje s pritiskom.
Iz tog razloga sam jako zadovoljan ovogodišnjom generacijom i trenerom Bartolićem koji je dao toj djeci dozu opuštenosti i slobode da izražavaju svu svoju kreativnost i tehničko-individualno znanje na terenu. Mislim da sam na ovaj način uspio objasniti naše ciljeve, a pitanje o rezultatu ću zaobići jer je potpuno irelevantno za ovu generaciju.
Na početku sezone nam se priključio Nik Škafar Žužić iz HNK Rijeka, koji se zajedno sa Diegom Sainom i Riom Joka (2010) odlično razvijao i kreirao opasan i atraktivan napadački trio koji je svakoj ekipi u ligi mogao kreirati veliki broj šansi, što je u konačnici rezultiralo individualnim priznanjima najboljih strijelaca.
Također smo jako zadovoljni kako su se razvili dečki 2010. godišta Jelavić (došao iz Rijeke), Maksić i Veljačić koji su imali jedne od najvećih minutaža u ligi i potvrdili nas fokus na razvoj.
Isto tako na polovici sezone nam se priključio Filip Ritoša iz NK Jadran Poreč koji se dobro uklopio u pionirsku ekipu, te uz dobar daljnji razvoj može vrlo brzo biti reprezentativni kadar.
Sve u svemu pionirska ekipa i individualci unutar nje su iskusniji za jednu tešku sezonu HNLa.
Kadeti su nešto usporenije krenuli, a na kraju sezone su peti, iza Dinama, Osijeka, Hajduka i Lokomotive, što se mora okarakterizirati velikim uspjehom? Kako je došlo do toga, što je presudilo i odvelo do ovakvog rezultata?
U kadetskom uzrastu možemo početi pričati o rezultatu kao nekakvom mjerilu rada, ali i dalje većinu fokusa ostavimo na razvoju individualca.
Mi smo u kadetsku sezonu ušli bez Dukana Ahmetija, koji je na juniorskim pripremama pokazao da se nosi odlično s puno težim zahtjevima i banalno bi bilo ga spuštati u svoje godište samo zbog nekakvog kratkoročnog rezultata. Pomogao nam je u par utakmica kada juniori nisu imali utakmice ili u kup natjecanju.
Ekipa je ušla u sezonu sa novim talentiranim trenerom Markovićem koji nije imao uvid u povijest igrača, te su svi počeli od nekakvog neutralnog statusa na početku priprema. Početak je s rezultatske strane bio dosta težak, ali ja osobno nisam vidio problem u igri ili zalaganju što mi je odavalo dojam da trener vodi ekipu i individualce u pravom smjeru sto se do kraja sezone i potvrdilo.
Bitno je u takvim trenutcima vjerovati u vrijednosti i standarde koje ste postavili pred trenera, a ne komentirati ili tražiti nečiji “skalp”. Ako vjerujete u svoje prosudbe i stojite iza ljudi koje ste izabrali u većini slučajeva sve se do kraja sezone posloži tamo gdje i treba biti.
Daleko smo najmlađa momčad prvenstva sa 8-9 igrača ulaznog godišta koji su konstantno participirali, te u većini slučajeva bili nositelji. Pridodamo li tome da su se zadnjih dva mjeseca Ahmetiju u juniorima priključili i kadeti Krivičić, Gojani, Tomić, Kumar, Karaselimović, Draguzet, Pregelj i Perković, mislim da je kadetska momčad imala jednu izrazito razvojnu sezonu koja će im u budućnosti jako puno pomoći u adaptaciji na seniorski nogomet.
Također spomenimo i J. Žikovica, Liovica, Nemeta. Kablara, T. Žikovica, Peteha, Švraku, Uljanića koji su kao ulazni kadeti iznijeli većinu ove sezone. Isto tako, spomenuti treba i mladi stožer s kondicijskim trenerom Radetićem, trenerom vratara Škaramucom i iskusnim Valdijem Šumbercom koji su bili kljucni ljudi u razvoj ovih dječaka.
Opet isto, i juniori su peti nakon 30 kola, iza opet ista četiri kluba. Znači li to da je Istra 1961 polako stigla na poziciju broj 5 u HNL-u kada je u pitanju omladinski pogon? Kako ste vidjeli sezonu juniora?
Juniori su imali izrazito interesantnu ligu u kojoj doslovno svaki vikend igraš novu utakmicu u kojoj se ne osjeća uloga favorita i autsajdera. To nije loše, jer moraš osjećati tenziju kroz cijelu sezonu, što ih u načelu čeka u seniorskom nogometu na bilo kojoj razini.
Trener Banović i njegov stožer Arapović, Mataja i Vujica su izrazito dobro odradili sezonu u kojoj nije lako se konstantno se adaptirati na specifičnosti toga da dosta igrača trenira sa seniorima, pa se i dosta igrača priključuje iz kadetskog uzrasta.
Adaptacija i timski rad je u tom slučaju ključan i na tom zahvaljujem i čestitam Sergeju i njegovom stožeru. Mislim da su oni nakon ove sezone puno bolji treneri i suradnici u jednom sve većem sustavu kao sto je NK Istra 1961.
Trebamo spomenuti pojedince koji su napravili iskorak poput Ahmetia, Ivaniševića, Đuranovića, Travaglie, Žgombe i konstantno su pozivani na treninge seniora, također tu su dečki poput Krivičica, Kumara ili Gojania koji su iz kadetskog uzrasta imali ozbiljnu minutažu i preuzeli odgovornost juniorskog nivoa.
Isto tako, dečki poput Kocijančića, Juršića i Celije su odradili svoju prvu sezonu u juniorima na kvalitetnom nivou, a Celija je ujedno bio i prvi strijelac ekipe s 14 pogodaka. Za spomenuti je i Arian Moslavac koji je svojim karakternim osobinama zaslužio i ulogu kapetana kod trenera Banovića. Osobno mi je jako drago da se nakon skoro dvije sezone pauze vratio i Marko Cukon o čijem potencijalu nije potrebno trošiti riječi.
Niti njemu, a ni treneru Banovicu nije bilo lako tijekom te dvije sezone pauze sa strane fizičkog, ali i mentalnog oporavka. Na kraju je odradio jako dobro drugi dio proljetne sezone i uspio se vratiti potpuno u ritam profesionalnog nogometa.
Već sam spomenuo u ranijem intervjuima da ne postavljamo ciljeve tako da se uspoređujemo s drugima, već na način da se uspoređujemo s nama od jučer. Sigurno da je lijepo biti 5. na tablici u obje kategorije i sigurno je da ćemo sljedeću sezonu htjeti biti i još više, ali ono što želim je da svi u školi nogometa vjeruju da nitko nije bolji od nas.
Ja u ovom trenutku ne bi htio biti niti u jednom klubu koje ste naveli da su ispred nas, jer vjerujem da je razvojno NK Istra 1961 bolje mjesto za trenera ili mladog igrača koji razvija svoje vještine, te da već u sljedećoj sezoni možemo biti i rezultatski bolji od nekih koje ste naveli.
