Edvard Ribarić predsjednik je porečkog Jadrana. Zbog posla živi u Zagrebu, ali kako i sam kaže, srce ne napušta Poreč, a kamoli NK Jadran. Nakon još jedne zahtjevne sezone, zamolili smo ga za poneke odgovore.
Koliko si zadovoljan sezonom kluba, od seniora do omladinskog pogona?
Seniori – prije sezone postavili smo dva cilja, prvi je bio plasman u gornji dio tablice jer smo smatrali da smo za to imali kvalitetu, a drugi je bio osvajanje kupa NSŽI.
Već je iz toga jasno da smo sezonom napola zadovoljni.
Jesenski dio je bio za zaborav i svakako je bio ispod svakog očekivanja pogotovo uzevši u obzir da smo pobjedom nad Oriolikom u kupu na domaćem terenu imali priliku u sljedećem kolu ugostiti zagrebački Dinamo što bi vjerojatno bila jedna od najznačajnijih utakmica u povijesti kluba, no na žalost u tome nismo uspjeli.
Kad se tome doda samo devet osvojenih prvenstvenih bodova može se ustvrditi da je polusezona bila neuspješna.
Proljetni dio smo na sreću odigrali puno bolje, osvojili Kup NSŽI po treći put zaredom kao prva momčad kojoj je to uspjelo, a u prvenstvu smo počeli osvajati bodove pogotovo na domaćem terenu te na kraju uspjeli izboriti ostanak u ligi.
Škola nogometa – izuzetno smo zadovoljni radom naše Škole nogometa, kao gradski klub osnovni nam je zadatak omogućiti bavljenje nogometom svoj djeci koja to žele, neovisno o talentu.
Pa tako trenutno imao po tri selekcije U9, U11 i U13 te dvije selekcije U15 uz najbrojnije prednatjecatelje i naravno, kadete i juniore.
Škola nogometa trenutno broji oko 330 članova uz 11 trenera i pet asistenata, a posebno smo ponosni da u mlađim kategorijama prvoligaša Istre 1961 i Rijeke trenutno igra ukupno 17 bivših članova naše Škole.
“Kao i svi u Istri, muku mučimo s trenerima u Školi nogometa”
Koji je trenutno najbolji segment kluba, a koji treba popravak?
Kao i svi u Istri muku mučimo s trenerima u Školi nogometa, a obzirom na brojnost članova, taj je problem kod nas još izraženiji.
Za još kvalitetniji rad trebali bi imati na raspolaganju djeci još školovanih nogometnih trenera.
Već dvije sezone svi zajedno polako govorimo kako je Jadranu „teško“ igrati ovu ligu, da je zahtjevno…Dobro, iz prve ruke, koliko je izazovno igrati SuperSport Drugu NL, a koliko je atraktivna?
Liga je pun pogodak, u kvalitativnom i svakom drugom smislu, mislim da je razlika između naše Treće NL Zapad i SuperSport Druge NL velika. Naše iskustvo je pozitivno, strah od nekog manjeg interesa publike brzo je nestao i skoro smo na svakoj utakmici imali minimalno 300 gledatelja, a na utakmicama s ekipama iz vrha tablice i više.
Liga je financijski i organizacijski zahtjevnija, ali nam je drago da smo u njoj, Jadran ima ambiciju biti drugi istarski klub i to već godinama jesmo, a natjecanje u ovoj ligi je i potvrda toga.
“Dalibor Šuran ostaje trener, rezultatima u drugom dijelu sezone svakako je zaslužio ostati na čelu ekipe”
Ljetni prijelazni rok – seniori? Bilo je govora zimus o promjeni šefa struke, kakva je sad situacija i što je s igračima, imamo li već sad nekih novosti?
Dalibor Šuran ostaje trener, rezultatima u drugom dijelu sezone svakako je zaslužio ostati na čelu ekipe. Što se sljedeće sezone tiče, mijenjaju se pravila pa će sada svih 90 minuta u igri morati biti četiri mlađa igrača što dodatno komplicira stvari pogotovo za nas budući je istarski bazen manji od npr. zagrebačkog gdje svake sezone iz juniorskih ekipa prvoligaša i drugoligaša izlazi nekoliko desetaka kvalitetnih igrača.
Nama će po tom pitanju ključna biti suradnja s Istrom 1961 i možda čak i Rijekom jer će za sljedeću sezonu biti potrebno imati bar 7-8 igrača zaštićenog godišta, uključujući naše Kodrnju, Hrvatina, Jakovčića i Malinarića.
“Ja ću se rado maknuti i vratiti se na navijačku tribinu…”
Za kraj, osobno – koliko je naporno? Rad u Zagrebu, Jadran u Poreču, često si u autu, kako uspijevaš balansirati obaveze?
Ma ja sam prije svega navijač Jadrana od najranijeg djetinjstva tako da sve ovo i ne doživljavam kao obavezu budući su pitanju emocije, a znamo šta je Bukle Hlevnjak rekao o njima. 🙂
U šali znam reći da u Poreču nisu imali nikog toliko blesavog pa su mene ulovili na jeftine emocije. 🙂
Šalu na stranu, naravno da nije lako i naravno da bih želio biti fizički više u Poreču jer je, kao što sam rekao, liga zahtjevna organizacijski i financijski i ima puno posla…
Moram spomenuti i ovim putem zahvaliti kolegama i prijateljima iz uprave, podpredsjednicima Branku Dekoviću i Kristianu Koruniću, zatim Fabiju Šainu, Saši Nerloviću i svim ostalim jer oni odrađuju veći dio posla i bez njih ništa od ovog ranije navedenog ne bi bilo moguće.
Ja ću se rado maknuti i vratiti se na navijačku tribinu čim se pojavi osoba sposobnija od mene, nju svakako neće biti teško naći. 🙂
