Home Nogomet Istra 1961 INTERVJU | Nenad Glušica: Ovi rezultati samo su naplata i nagrada za...

INTERVJU | Nenad Glušica: Ovi rezultati samo su naplata i nagrada za silan rad i trud ovih cura!

SHARE

Nenad Glušica je jedan od najpodcjenjenijih nogometnih trenera u Istri. To nije fakt, već dojam koji se stječe kod onih koji su svjesni koliko znanja i uspjeha ima spomenuti mladi trener, jedan od onih koji voli pobijediti, ali je prije svega okrenut prema razvoju mladih nogometaš(ic)a.

Ugostili smo ga u razgovoru nakon fenomenalnih rezultata mladih nogometašica Istre 1961 koje vodi, a pogotovo zato jer „ispod radara“ prolazi koliko dobar posao radi. Naravno, i ovdje treba spomenuti da su za sjajne rezultate ponajviše zaslužne marljive i posvećene nogometašice Istre 1961.

Kada krećeš s treniranjem ženskih selekcija? Dogodilo li se to planski ili je takva bila preraspodjela u klubu, a tebi se svidjelo?

Mislim da nitko ne ulazi u to planski i svjesno ili mora biti totalni “luđak” (ha ha ha).

Šalu na stranu, mogu reći da jedino dobro što su “Amerikanci” napravili je to da su oformili žensku ekipu te za rad sa njima zadužili mene i kolegu Devovića. Od te 2015. pa sve do danas ja sam ostao na ovaj ili onaj način uključen u rad te grupe i moram priznati da mi je drago da je tako. One te kasnije jednostavno “kupe” sa svojom predanošću, upornošću i iskrenoj ljubavi koju imaju prema nogometu.

Kad bi morao opisati nekome tko nije probao, koja je najveća razlika u treningu pionira i pionirki? U globalu, na što trener ženskih selekcija treba više paziti, čemu se više posvetiti?

To je zapravo jako teško definirati i objasniti pogotovo nekome tko nikada nije bio uključen u radu sa djevojčicama. Nažalost, djevojčice su i dalje sputavane i od strane vlastitih roditelja i od strane trenera pa za razliku od dječaka relativno kasno dođu u klubove i mislim da tu nastaje najveća razlika koju je kasnije teško nadoknaditi.

To se najviše odnosi na koordinaciju, brzinu, agilnost, ali i tehničku obuku te nešto kasnije na snagu. Naravno, vrlo važan faktor je i psihologija jer su djevojčice ipak malo osjetljivije i tu ipak treba biti malo oprezniji.

Međutim, ono što možemo primijetiti na našem primjeru kada su djevojčice uključene u rad dovoljno rano te razlike ostaju minimalne ili ih uopće nema i one su zapravo potpuno ravnopravne sa svojim vršnjacima po svim segmentima.

U proteklih mjesec dana ostvarujete sjajne rezultate, sada ste i Dalmatinko Cup u Trogiru osvojili bez primljenog gola. Je li ovo generacija pulskih nogometašica koja može kroz par godina igrati najjaču ligu u državi?

Ja bi rekao u proteklih godinu dana jer je Dalmatinko već treći turnir u nizu koje naše cure u ovoj kategoriji osvajaju bez primljenog pogotka (Čakovec, Zagreb, Trogir) a bilo bi ih još i više da “korona” nije zaustavila nogomet (ali, ne i nas haha) na neko vrijeme.

Za mene osobno to nije nikakvo iznenađenje, a samo je naplata i nagrada za silan rad i trud ovih cura kroz tih šest godina od početka.

Što se tiče budućnosti ona će ovisiti isključivo o dvije stvari: ambicijama kluba po pitanju ženskog nogometa i hoćemo li ovu ekipu uspjeti održati na okupu dovoljno dugo da ostvarimo svoje ciljeve. Ja osobno sam optimist po pitanju oba dva “problema” i ukoliko se te dvije stvari poklope mogu garantirati da će se ove cure za dvije godine boriti za kadetskog prvaka Hrvatske i onda više ništa neće biti nemoguće.

Kakvi su planovi, tvoji osobno, ali i što čeka ženski nogomet u Istri, kako proširiti priču i na ostale gradove?

Moram priznati da primjećujem sve veću uključenost djevojčica u klubovima diljem Istre, a s nekima već imamo lijepu suradnju. Važno je da te cure i ti klubovi znaju da imaju gdje nastaviti trenirati i kome se obratiti kada im njihov matični klub ne može više ponuditi daljnji razvoj.

Naravno, prostora za napredak ima napretek, interes djevojčica za igranjem nogometa nikad nije bio veći, ali i sami klubovi koji se odluče na formiranje ženske ekipe moraju biti strpljivi jer je svaki početak težak.

Što se mene osobno tiče, u klubu sam u proteklih osam godina vodio razne kategorije i lagao bi kada bi rekao da mi nije cilj voditi ekipu u 1. HNL pa evo – neka to za početak budu Kadetkinje u 1.HNLŽ dogodine.