SHARE

Kada odradiš sasvim solidnu jesen, a onda na početku prijelaznog zimskog perioda dođeš ponovno u kriznu situaciju koja se ponavlja iz godine u godinu, onda pozicija broj sedam mora te i te kako zadovoljiti. Ne preostaje ti ništa drugo već da budeš sretan što si ipak sezonu okončao do kraja.

Tako je nekako bilo i u Novigradu. Crnogorsko stručno vodstvo na čelu sa Srđanom Radonjićem ove je jeseni napravilo sasvim dobar posao. Četvrta pozicija na kraju prvoga dijela natjecanja, uz utakmicu manje, dala je naznačiti da bi se Novigrad mogao ove godine upustiti u bitku za prva tri mjesta koja bi mogla voditi u viši rang natjecanja.

Novigradska je uprava i predala zahtjev za licencom za Prvu HNL, kako će se sljedeće godine zvati drugi rang natjecanja u Hrvata, no zimski je prijelazni rok sve to vratio u neke poznate, a opet neizvjesne vode.

Teško je uopće nabrojati sve igrače koji su ove godine branili “crvene” boje, jer takvih je bilo trideset i pet, premda prije samog pogleda na statistiku vrijedilo je mišljenje da ih je bilo mnogo više.

No, bilo kako bilo, neki su ostavili i vrijedan trag u momčadi s Laca, a u tu kategoriju svakako spada i dvojac koji smo uvrstili među najboljih istarskih 18 ovogodišnjeg izdanja 3. HNL Zapad. Luka Ćorić je sa svojih nešto malo više od 1000 minuta pokazao kako izgleda pravi zadnji vezni igrač, dok je Dino Vadnov na stoperskoj poziciji napravio najveći iskorak od cjelokupnog novigradskog kadra.

Uz njih dvojicu, svakako velike zasluge za ovogodišnji “uspjeh” ili “neuspjeh”, ovisno kako gledate, pripadaju mladom vrataru Antoniu Friganu, kapetanu momčadi, stoperu Denisu Salihiću, koji je odigrao najviše ovogodišnjih minuta u momčadi Gerta Remmela i Srđana Radonjića, zatim Teu Jukiću koji je prvi topnik momčadi sa devet postignutih pogodaka, ali i Benjaminu Ivančeviću, Matku Budanu i Tomislavu Đuriću koji su jedini bili na dispoziciji i na jesen i na proljeće.

Svi ostali igrači Novigrada bili su u sastavu momčadi na manje od 13 utakmica, dakle, njihov je učinak mnogo manji od učinka gore navedenih. Od njih vrijedi svakako izdvojiti Dina Dukađina koji je na jesen postigao šest pogodaka, a nakon toga preselio na Krimeju, a ne bi smjeli zaboraviti ni rezervnog vratara Davida Tarčukia koji bi sljedeće godine mogao ponijeti novigradsku “jedinicu” i to je manje-više sve vrijedno iz ove sezone momčadi s Laca.

Bilo je tu mnogo prolaznika, desetak stranih državljana, jako puno mladih igrača, jer, ne zaboravimo, Novigrad je najmlađa momčad u prva tri ranga hrvatskog nogometa. I bilo bi to lijepo ukoliko bi sljedeće godine imali čišću situaciju u tom klubu. No, ukoliko ponovno dođe do odljeva igrača i sklapanja potpuno nove momčadi, sezona će biti u najmanju ruku ovakva kakva je bila i ovogodišnja.

Napaljena jesen i “brakorazvodno” proljeće.