SHARE

Prošle je natjecateljske sezone Uljanik bio najugodnije osvježenje i najugodnije iznenađenje trećeligaškog natjecanja. Uz odličan prvenstveni rezultat, trupe Saše Kolića osvojile su i istarski nogometni kup i sezona je mogla biti ocijenjena kao izuzetno uspješna. No, ova, netom završena, bila je daleko od toga, premda na kraju Verudeži mogu biti zadovoljni zauzetom šestom pozicijom.

Jesen nije bila naročito uspješna. Devetnaest osvojenih bodova na što je utjecalo i mjesec dana patnje pod koronom, trebalo je biti nadomješteno na proljeće. Imamo li u vidu da iz kluba ove zime nitko nije otišao, a da su redove Verudeža pojačali Nikola Prelčec, Paolo Matteoni i Marshal Johnson, očekivali su na Verudi kudikamo uspješnije proljeće.

No, eto, nije to bilo baš tako. Verudeži su otvorili proljeće sa dva gostujuća remija, te po jednom domaćom i gostujućom pobjedom. I upravo kada je pala Crikvenica na Dubračini očekivao se pohod Uljanika ka samom vrhu. No, uslijedio je “neplanirani” poraz od Novigrada na Verudi, kada su Uljanikovci nakon vodstva od 2:0 u samo jedanaest minuta primili tri pogotka i doživjeli poraz. Poraz od kojega se do kraja prvenstva više nisu oporavili.

Računajući taj poraz, Uljanik je ušao u seriju od sedam utakmica bez pobjede i sezona je otišla u nepovrat. Malo je na kraju zakamuflirana sa pobjedom u Bujama, te pobjedom protiv Pazinke na Verudi, no Uljanikovci su imali momčad za mnogo više od toga.

U Kolićevom je kadru ove sezone ipak nekako najvrijednija uloga bila ona Dina Radetića, kao i na proljeće pristiglog Nikole Prelčeca koji je postigao i šest pogodaka, samo gol manje od prvog topnika s Verude, Elvisa Trešnjića, koji ipak nije bio ni približno na prošlogodišnjoj razini.

Sebastian Jokić i Kristijan Batelić postigli su ove sezone po pet pogodaka i ipak opravdali Kolićevo povjerenje, neovisno o činjenici što je “Kiki” bio i duže vrijeme van stroja zbog ozljede. Ono čime mogu biti zadovoljni na Verudi je minutaža koju su ove godine ostvarili Antonio Gračić, Noel Žiković i Filip Rosić, tijekom koje su pokazali da su obećavajuća budućnost momčadi s Verude.

U one koji su također zadovoljni, ali sa kojima su zadovoljni i na Verudi svakako spada i vratar Matija Kraljević koji je dočekao i iskoristio svoju prigodu u ovoj natjecateljskoj sezoni, kao i Domagoj Maks Jereb koji je u svojoj dvadeset i sedmoj godini života bio jedan od nositelja igre momčadi s Verude.

Ono što isto tako raduje je prilika koji su dobili mnogi mladi igrači ovoga proljeća, kao npr. Mateo Petrović, Mario Dujmović i Luis Veličković koji su osjetili seniorski nogomet i vrlo nestrpljivo čekaju novu sezonu za konačnu afirmaciju. A takvih “mladaca” ima još u pogonu s Verude, tako da za Uljanik neće biti nikakve panike ni u narednoj sezoni.

Jedino što je panično je potpuno neuvjetan teren. Travnjak na Verudi je od listopada do konca travnja u katastrofalnom stanju. I dok će se vrlo vjerojatno ovoga ljeta potrošiti novac na uređenje pomoćnog terena sa umjetnom travom na stadionu Aldo Drosina, Verudeži svoj red neće dočekati. A o novom pomoćnom travnjaku na Valkanama ne moramo ni pričati.

No, to je Pula, grad u kojem je investicija u sportske objekte fenomenalna priča. Ali samo na komadu papira, na žalost.