Na Olivi ni ove sezone ništa posebno novoga. Ono što je najbitnije nakon netom završenog prvenstva je da je navijačka skupina “Piromani” zadovoljna, a to, jel’ momčad mogla bolje ili nije, njih pretjerano ni ne interesira. Oni su vjerni, a to je u nogometu i najbitnije.

Bila je Mladost negdje početkom proljeća u sasvim solidnoj situaciji. Prvenstvo inače nisu otvorili na najbolji mogući način, no kako je jesen odmicala bili su sve sigurniji i sve uspješniji. Ali nakon poraza kod Kraljevice u ožujku, uslijedio je i negativan rezultat protiv Medulina na Olivi te novi poraz na Tivoliu i u tom je trenutku borba za treće mjesto i viši rang dogodine otišla u nepovrat.

I kod Fažanaca, kao i kod Rovinja, tridesetak je igrača odradilo ovu zahtjevnu sezonu. No, kod Damira Šisteka, u naravi trenera Mladosti, malo je onih sa neznatnom minutažom, a u stvarnosti su to juniori Tufekčić, Fabris i Kiridžić koji su dobili prigodu da u nešto malo minuta osjete čari seniorskog nogometa.

Glavne fažanske snage i ove su godine bili “veterani”. Te je “veterane” u 22 navrata predvodio 35. godišnji vratar Igor Lovrić, a odmah iza njega je 34. godišnji Matija Funčić koji je i najbolji strijelac momčadi sa osam postignutih pogodaka, a svoje je mjesto pronašao i u idealnoj jedanaestorici u našem odabiru.

Funčićev vršnjak, Mark Kostešić i ove je godine odradio 1400 minuta, pritom postigavši jedan pogodak, pa su njegov golgetetski učinak, kao i nišanske sprave 42. godišnjeg Almira Halilovića koji je odigrao 1135 minuta i postigao četiri pogotka, najviše nedostajale Fažancima. Navikli smo u ranijim godinama od njih imati kudikamo konkretnije podatke, no vrijeme, ponajviše vrijeme i godine koje lete napravile su svoje.

U veteranskim je godinama i Renato Valčić, koji je doduše odigrao nešto malo više od 400 minuta, dok je potpisniku ovih redova nekako najugodnije iznenađenje Dean Stojanović. Koju god da je poziciju ove godine odigrao, bio na boku, na stoperu ili u vrhu napada, u odigranih 1150 minuta nikada nije zakazao. Za “dijete” na pragu 33. godine i više no dobra sezona.

No, nisu samo momci u veteranskim godinama stanovnici Olive. Ima tu i mlađahnih momaka kao što je Dominik Marijanović sa odigranih gotovo 2000 minuta, tu je i 23. godišnji Filip Lazendić, kao i opasno krilo Edi Butković, strijelac dva pogotka, ali tu su i momci u najboljim igračkim godinama poput Matije Subanovića i Tonija Niševića čiji je doprinos momčadi ove godine bio velik. A biti će još veći i dogodine.

Veliku je minutažu odradilo i ponajbolje ulaganje s Olive, Mateo Ostović, koji je stigao na proljeće, odradio 11 utakmica, zabio dva pogotka, izborio mjesto u početnih jedanaest po našem odabiru, no postoji tu još plejada mladih igrača poput Luke Špelića, Marina Ristića, Leana Zanetića koji su svakako budućnost kluba zajedno sa Janom Lazarevićem, Bernardom Milotićem i Maurom Ivančićem,  pa nema mjesta strahovanju kada i ako poneki od gore navedenih “veterana” odluči oprostiti se od nogometa.

Ono što znamo je da uprava sa fažanske Olive ne spava i da će već tijekom ovoga mjeseca na Olivu sletjeti poneko pojačanje za novu sezonu koje u prvom redu mora krasiti karakter.

Jer na Olivi ne možeš preživjeti, ne možeš pregrmiti sezonu ako karakterno nisi moćan, ako nisi iznad nivoa. Možeš promašiti, možeš “kiksati”, mo’š se ponekad i satrati od ne znam čega, ali ako si faca, ako si frajer i ako imaš karakter, Oliva postaje tvoj drugi dom.