Lani smo naljutili dečke iz Dinama Sv. Marije na Krasu napisavši kako nema šanse da uđu u viši rang, pa nakon ‘gungule’ i kratkotrajnog inata, to se ispostavilo istinitim. Sada više nema potrebe za inaćenjem, jednostavno bilo bi nelogično da momčad s prosjekom preko 34 godine, ma kako kvalitetna bila, odlazi u viši rang.
No, treba im se dati svako poštovanje za drugi uzastopni naslov prvaka. Tko god misli da su odradili lagani posao, taj nema pojma. Jer, Treća ŽNL Sjever nije suviše ozbiljna liga, ima veteranskih momčadi, ali ima i onih kvalitetnih pa je postati prvak ostvarenje vrijedno hvale.
Ljestvica ih hvali za postignute rezultate, a mi ćemo iskoristiti priliku da im kažemo i veliko bravo za video ‘klipove’ na Facebook stranici – tako se promovira amaterski nogomet. Ako niste pogledali – krenite! Za kraj o Dinamo, pohvalimo 45-godišnjeg Gorana Reljića koji je s 12 golova drugi strijelac momčadi – prvi je Dražen Vidaković s 14, a mnogi će reći da je ponajbolji igrač momčadi 29-godišnji Tilen Kamenčić, strijelac osam golova.
Vižinada je sigurno naljepša priča sezone. Za ovu ligu mlada momčad, s prosjekom tek nešto iznad 28 godina radi na infrastrukturi svoje Fabrike, pokreće školu nogometa, a uz sve to ponašanje im je na visokom nivou duž cijele sezone. Zbog toga, veselimo se ih vidjeti u Drugoj ŽNL. Klub su iz sjedišta lokalne samouprave, sigurni smo kako će je dostojno predstavljati. Kod Vižinade glavnina momčadi rođena je devedesetih, što je rijetkost u ovoj ligi, a prvi strijelac je Paolo Ritoša koji je mreže protivnika tresao 14 puta.
Trećeplasirani Momjan 1947 se stabilizirao nakon ispadanja iz višeg ranga, a trećim mjestom trebaju biti zadovoljni jer su odigrali vrlo dobru sezonu. Patrik Pasar, najbolji igrač lige, ih je predvodio, a sve u svemu, bili su kompaktna momčad, dopadljiva za oko.
U Babićima treba i mora postojati nogometni klub. Renoviran je i sada to izgleda vrlo dobro, četvrta pozicija samo je potvrda stabilnih temelja. Moramo spomenuti 45-godišnju legendu Gorana Medicu koji je sezonu okončao sa sedam golova, dva manje od Mattea Radina.
Peto mjesto Marušića sigurno zadovoljava i njih, ambicije su im jasne, tradiciju treba održati, a klub je oduvijek ponos svog mjesta. I ove ih je godine predvodio Renzo Đurđević, sa šest golova, ali i mimo njih.
