Za osvajanje bilo koje lige potreban je ozbiljan angažman, kvaliteta igračkog i trenerskog kadra, ali i doza sportske sreće koju je potrebno isprovocirati. Uljanik je ove sezone imao sve, a osim toga i čvrstu podršku tamo gdje je bilo nužno.
Kada pogledamo ljestvicu, jasno je kako su naslov osvojili – na Verudi. Osvojili su čak 37 od 39 mogućih bodova na svom terenu, samo jednom remiziravši, a uz to moramo dodati i kako su cijele sezone u 26 kola primili tek 21 gol.
Obrana je ovog puta bila ključna, kao i najčešće kada se osvajaju titule. Trener, sada već bivši, Saša Kolić, uspio je balansirati između širokog kadra i zadovoljstva igrača, a kvalifikacije sa Slavonijom bile su dodatan motiv.
Bila je ovo za Uljanik definitivno sezona za pamćenje, ostvarilo se ono što se priželjkivalo, a ambicije su bile najviše moguće. S prosjekom godina od 23.08 bili su ispod prosjeka lige, a nije baš često da prvak ima tu karakteristiku.
Uljanik je zabijao 1.73 pogotka po susretu, a primao tek 0.81, a što se kartona tiče, treba napomenuti da su samo oni i Crikvenica prošli bez isključenja. Dakle, ponoviti treba još jednom – ovo je bila ekstra pozitivna sezona.
NAJVIŠE IGRALI
Najviše minuta na terenu proveo je Ivan Giljanović, 2175 minuta, a slijedi ga ni manje ni više nego 37-godišnji Milivoj Simeunović. Preko 2000 minuta odigrali su još samo Carlo Jurak i Noel Žiković.
NAJVIŠE ZABIJALI
Milivoj Simeunović pokazao je još jednom klasu te je sezonu završio s 15 golova. Ok, nazabijao se i s „kreča“, ali ta „cifra“ u tim godinama u trećeligaškom društvu – to se ne viđa svaki dan! Benjamin Pajković dodao je sedam golova, s podosta udaljenije pozicije od protivničkog gola.
NAJVIŠE ‘UDARALI’
Nisu baš Brodograditelji „tukli“, a nisu ih ni suci „krljali“ kartonima. Po pet su zaradila upravo Pajković te Dominik Žgomba, dok je četiri zaradio Luka Radonić.
ZAKLJUČAK
Završio je „medeni mjesec“. Najslađi momenti su prošli, odrađena je odlična sezona i fešta nakon kvalifikacija, a sada slijedi teži dio – ljetni prijelazni rok koji će sigurno „momci s kravatama“ odraditi kako treba, a onda i natjecanje.
Natjecanje u SuperSport Drugoj NL će biti barem dvostruko zahtjevnije nego ovo u Trećoj NL Zapad, ali ako netko to u Istri može odraditi uz najmanje „boli“ – onda je to Uljanik.
