Iako su tijekom ovoga ljeta zbogom nogometnoj igri rekla trojica igrača Buja, Mihajlo Bojić, Diego Valenta i Ivan Brečević, i premda su u Klubu izgubili na taj način prilično naglo trojicu igrača koji su bili nositelji pozitive kao i prava nogometna, ali i životna škola mlađahnim momcima u Klubu, Buje su se iz te situacije vrlo dobro izvukle.
Četrnaest osvojenih bodova, što znači osam bodova viška nad najugroženijom momčadi, onom iz Vinodola, dokaz su da je mlada bujska momčad sa uspjehom položila ovojesenski ispit. Kada znamo i činjenicu kako je jedini pravi napadač, jedina prava špica, Enis Šoškić, pet utakmica pauzirao zbog ozljede, uputiti bilo kakvu zamjerku momcima iz Buja, bilo bi baš zločesto.
Od svoje četiri pobjede koje su igrači Dalibora Viškovića ostvarili svakako najviše zvoni ona kod Grobničana te pobjeda u Puli protiv Uljanika, no nemojmo zaboraviti i to kako “preko puta benzinske” ni Jadran nije uzeo pun plijen. Kada sami podvuku crtu nakon ove jeseni, vjerojatno će si i oni zamjeriti što nisu uzeli ponešto više u utakmici protiv Cresa. I ako baš žele sami sebi tražiti zamjerku, neka si to zamjere.
Tri su igrača u bujskoj momčadi odigrala preko 1000 minuta ove jeseni. To je mladi vratar Vid Milanović, koji je prikupio svu minutažu, ali tu su i njegova dva vršnjaka, Erik Peroša i Andrea Manić sa 1093, odnosno 1060 minuta. I to je najveća bujska snaga ove jeseni. Mladost. Mladost koja nije podlegla u niti jednom trenutku i koja se jako dobro nosila sa svim izazovima ove jeseni.
Jer, trojici navedenih svakako treba pridodati Erika Bučića, Aleksu Stritara, Filipa Prodana i Denisa Vukadina, koji su uz svoju minutažu porasli u igri tijekom ove jeseni.
Prvi je strijelac momčadi iz Buja ipak nešto iskusniji igrač. Trideset i četverogodišni Elvis Bartolić postigao je četiri pogotka i donekle na sebe preuzeo zadatke koji su inače djelo Enisa Šoškića koji je kroz svojih 700-tinjak minuta dva puta bio precizan. Dva su pogotka polučili i Aleks Stritar i Vedran Bašić, dok je jedan zgoditak djelo Aleksandera Maslića.
Ono što bode u oči je neučinkovitost Amela Ibrahimovića, koji kroz svoje 492 minute u deset utakmica nije pronašao put do suparničke mreže. I vjerojatno u toj činjenici možda stoji i potencijalni proljetni uzlet Buja. Znamo li da će Šoškić svoju ozljedu zaliječiti, te da će nešto morati zdrmati i prodrmati Ibrahimovića, uvjereni smo da će Buje svoju trenutnu devetu poziciju, popraviti za mjesto ili dva.
Jer nogomet se igra za golove, a golovi nose bodove. Jedino je posljednjeplasirani Vinodol postigao manje golova od bujskih 11. I u tom grmu leži zec kojega Višković mora na proljeće uloviti.
