Ponovno je predugo trajalo slaganje rostera za natjecateljsku sezonu na novigradskom Lacu. Tek su u zadnjem tjednu pripremnog perioda u Novigradu registrirali veliki broj igrača koji je u konačnici napravio vrlo dobar posao. Nakon nekoliko godina traženja i nakon nekoliko godina mučnih sezona, ovo je ipak kadar koji obećava.
U jesen su krenuli pobjedom nad Bujama i bodom kod Pazinke, a prvi su poraz doživjeli na Cresu sredinom rujna. Nakon toga na Lacu je “isprašen” Uljanik, uzet je bod kod Crikvenice, i na sljedeći se pravi ispit čekalo do konca listopada. Tada je na rasporedu bio derbi na Mavrincima.
I upravo je ta utakmica bila označena kao prekretnica. Nakon nje trebao je uslijediti dodatni uzlet prema samom vrhu tabele, prema momčadima koje će se boriti za viši rang. No, Novigrad je glatko poražen na Mavrincima. Od tog se poraza nisu regenerirali pa je uslijedio jedan pravi kiks, a to je bila utakmica na Lacu protiv Krka gdje su trupe Srđana Radonjića stigle samo do boda. Tada je bilo jasno, ili barem malo jasnije, da će zaostatak za vodećim trojcem ipak porasti do kraja jeseni.
Kada su u odgođenoj utakmici poraženi od Rudara u Labinu, ostali su Novigrađani na poziciji broj četiri, sa 21 osvojenim bodom. Sedam manje od trećeplasiranog Grobničana i osam manje od pozicije broj dva koja bi im omogućila proboj barem u jedinstvenu Treću HNL slijedeće natjecateljske sezone. No, mislimo da ipak do toga podviga neće uspjeti stići.
Istina je, imaju prije početka proljetnog dijela natjecanja odigrati zaostalu utakmicu protiv porečkog Jadrana i mogli bi se sa trobodom približiti koliko – toliko vrhu. Poraz kod Labinjana ih je svakako ponajviše zakočio u njihovim nastojanjima i njihovim ambicijama.
Antonio Frigan, hrvatski reprezentativac zauzeo je svoje mjesto među vratnicama nakon odlaska Nicolletia za Sloveniju. I opravdao je svoju poziciju. Odradio je Antonio svih 12 utakmica, kompletnu minutažu i sa 18 godina pokazao sav potencijal koji je pred njime. Uz njega je svu minutažu odigrao i Lukas Rošić, koji je u četiri navrata bio i kapetan momčadi.
Prvi je strijelac momčadi sa šest pogodaka, očekivano, Dino Dukađin, momak koji je jedini ostao u momčadi nakon ulaska u ovaj rang natjecanja, odnosno ispadanja iz drugoligaške kategorije. U tri godine mnogo se toga, dakle, u Novigradu promijenilo. Nakon dvije odigrane utakmice i Toni Najhart svoj je daljnji nogometni put spustio nekoliko rangova niže, pa sada nastupa za Dajlu, a od sve sile mladih snaga, tu je još samo Dino Vadnov.
Ponovno je Novigrad, dakle, momčad koja je skupljena sa svih strana svijeta, pa su tu i Thiago Pinto Borges, kao i Flavio Beck Junior, najstariji igrač ove momčadi, ali i Matko Budan koji je dio svoje karijere profesionalno proveo u Rijeci. Tu je i Filip Kalačević koji je stigao iz Crne Gore, pa Denis Salihić koji je stigao iz Istočnog Sarajeva, no uz novigradske je plaže ipak već dvije godine.
Iz zagrebačkog Dinama pak, ovoga je ljeta stigao Tomislav Đurić, a nakon Dragovoljca, Rijeke i Orijenta, amaterskom se nogometu vratio i Benjamin Ivančević. Kada na sve njih nadodamo i Šimuna Šolića, pristiglog iz splitskog Hajduka, onda Vam je svima jasno.
Bez svih tih silnih igrača, momčad Novigrada igrala bi se vrlo vjerojatno nogometa u rangu sa Marušićima, Momjanom i, recimo, Grožnjan Oprtljem. No, dok je u klubu Ivesa Čakaruna i Zvonimira Hodaka, taj film nećete gledati.
