Kada smo negdje sredinom kolovoza nakon izvlačenja parova ovojesenske sezone komentirali raspored u uredništvu našega portala, donijeli smo jedinstveni zaključak.
On se ogledao kroz riječi kako će svima sezona biti izuzetno zahtjevna i teška, no najteža će biti za pazinsku momčad. Nije bilo nekakvih posebnih prognoza, no nismo imali vjere u to da će momčad Elvisa Brajkovića učiniti ovo što je učinila ove jeseni.
I zaista, nije ni počelo drukčije no što smo očekivali. Dva boda u prva četiri kola bili su naznaka da smo donekle bili u pravu. Uslijedio je odlazak na Krk i gol Donija Tankovića koji je pazinskoj momčadi donio prvi trobod, a nakon njega trijumfom nad Rudarom i pazinska je momčad dobila malo zraka. Dva vezana poraza, onaj očekivani kod Jadrana i neočekivani protiv Vinodola, opet su sve malo zakomplicirali. Barem je tada to tako izgledalo.
No, i kada pomislite da ste u nečemu u pravu, vrlo brzo vas Pazinjani demantiraju. Ono što se dogodilo u posljednjih pet kola, u kojima je “plava legija” uzela 13 od mogućih 15 bodova, uz jedva dva i pol treninga tjedno, što radi lošeg vremena, što zbog ‘iks’ drugih razloga, Pazinku je pozicioniralo na diobu četvrtog mjesta. A redom su u tom periodu padali Buje i Pomorac u gostima, te Naprijed i Uljanik na svom terenu uz osvojeni bod koncem studenog na otoku Cresu.
Prosjek postignutih golova od 1,07 naspram 1,00 primljenih po utakmici dovoljno kazuje sve. Samim time četvorica igrača sa po dva postignuta pogotka dijele poziciju top strijelca momčadi. Osim na Krku Tanković je poentirao još jednom, a po dva su pogtoka postigli Patrick Rabar, Nikola Ivetac i Andrea Zgrablić, dok su Andrea Maružin, Toni Pinčan, Ivan Rojnić i Ivan Ban put do mreže pronašli po jednom.
Jedino je vratar Mladen Denić odradio svih 1170 minuta kroz 13 utakmica, a odmah uz njega je Andrea Maružin sa 1104 minute, te Mauro Matika sa 1073 i oni vode listu koju čine 23 igrača koje su koristili Elvis Brajković i njegov pomoćnik Emil Lazarić.
Nekolicina je igrača ovoga ljeta pojačala pazinsku momčad. Iz Jadrana su se vratili Matko Videkić i Andrea Maružin, a trener Brajković je sa sobom doveo dva brazilca. Wesley Souza Leita opravdao je očekivanja i odigrao sasvim solidnu jesen, uz solidnu minutažu, dok je Laruso Pablo Viana da Silva ipak kategorija niže.
No, najveće je razočaranje, ili da to nekako blaže izreknemo, najviše se očekivalo od Andree Maružina. Njegove prošle sezone koje je odigrao, od igračkog rasta u Rovinju, preko Pazinke, a nakon toga i Jadrana prošle godine, u kojemu je odigrao više nego solidnu sezonu, dale su naznake da bi mogao i trebao biti najveće pojačanje ove momčadi. No, to nije dokazao kroz brojke.
Aktivnost, želja, ali i sve ono što krasi Maružina i dalje je prisutno, no nije dao Pazinu ono što bi realno i mogao i trebao dati. Vjerujemo da će mu proljeće biti puno konkretnije.
Proljeće, u kojemu za Pazinku nema zime. Iako će ponovno ulazak u natjecanje biti izuzetno težak i zahjtevan, momčad Pazinke sakupila je dovoljno bodova da ne treba brinuti ni o čemu. No, ne samo u slijedećem natjecateljskom proljeću. Naime, Mladen Denić, Toni Pinčan, Andrea Zgrablić, Patrick Rabar i Doni Tanković su na ulasku u najzrelije igračke godine. U tridesete. I sigurno će još barem 3-4 godine mirno moći nastupati u ovom rangu natjecanja.
Taman do vremena dok još dodatno ne stasaju određeni klinci koji su pod paskom Denisa Madunovića i škole Mihe Rojine u ovome trenutku. Pazinka ima definitivno mirnu i sigurnu budućnost.
