Osvojili su Buježi 33 boda što je bilo dovoljno za deveto mjesto, a momčad nije slagana za donji dom – to je sigurno. Dolaskom snažnijih imena prošlog ljeta ambicije su se podignule i Buje su mnogi očekivali u samom vrhu.
No, od početka nije puno toga „sjelo na mjesto“, iako su imali i vrlo dobrih prezentacija. Ipak, do polusezone osvojili su 17 bodova i bili su šesta momčad lige, što je bilo sasvim u redu obzirom na proljeće, ali ni tad se nije bilo skroz zadovoljno preko puta benzinske.
Proljeće je bilo mrvicu slabije, osvojeno je 16 bodova što je na kraju bilo dovoljno za to deveto mjesto. Puno su više rotirali Buježi nego mnogi drugi pa nitko nije stigao ni preko 2000 minuta. Najviše, njih 1984, skupio ih je veznjaka Matteo Fakin koji je u 14 utakmica bio i kapetan momčadi.
Drugi po minutaži ujedno je i drugi strijelac, Marko Vukelić, za mnoge ponajbolji igrač bujske prošle sezone, a trokut iznad 1700 minuta „zatvara“ vratar Vid Milanović. No, svakako treba spomenuti i tri iskusna nakon toga – Matea Bertošu, Diega Valentu (sa šest golova prvi strijelac) te Enisa Šoškića (pet golova) koji su davali ton igri.
Buje svoj problem znaju. S 25,3 najstarija su momčad u prosjeku u ligi i o tome treba razmišljati. No, imaju vremena za odraditi kvalitetan ljetni prijelazni rok, a novi trener Ivan Brečević ima na račun svog karaktera i imena veliku količinu podrške pa se za nadati da su pred Buježima ljepši dani…
