Odbojkašice Poreč izgubile su na gostovanju 0:3 (10:25; 12:25; 21:25) od ekipe OK Enna Vukovar što je ujedno bila oproštajna utakmica od najvišeg ranga hrvatske odbojke. Porečanke su nastupile u sastavu: Purini Tea,Hrvatin Antonija, Banko Lea, Rajko Dora, Scoria Rebecca, Burilo Leana, Momić Erika, Poropat Ema, Verhas Marija, Gržetić Vita, Načinović Tea, Plazinić Helena, Curač Doris, Katalina Ana. Treneri Salapura Dragan i Štorc Andrej.
Utakmica je bila preslika svih dosadašnjih utakmica, Porečanke bez šanse da učine nešto više od onoga što im dopuste protivnice. Može se izdvojiti treći set u kojem su porečke igračice pružile solidan otpor, bile u vodstvu 5:0, da bi domaće igračice uspjele izjednačiti na 10:10, te sredinom seta držati prednost od dva do tri poena, naše djevojke uspijevaju izjednačiti na 21:21, što je nažalost bio njihov maksimum, slijedi niz od dva loša prijema, napad Vukovarčanki bez bloka, čime završava porečka priča u Superligi.
Svijetla točka utakmice je ulazak u igru Tee Purini na mjestu tehničara, koja je pokazala da je mogla (morala) dobiti puno više prilike za igru obzirom na prikazani nivo igre standardnih tehničara, kao i igra igračica na kojima će se vjerojatno graditi igra u sljedećim sezonama Poropat Ema, Burilo Leana, Načinović Tea, Hrvatin Antonija, Gržetić Vita, Rajko Dora.
Utakmicom u Vukovaru zaokružena je desetogodišnja superligaška priča odbojkaškog kluba Poreč, priča sa tužnim svršetkom, nakon kojeg se ljubitelji odbojke i sporta pitaju dali je moglo biti drukčije, bolje i ljepše.
Odbojkašku priču koja je potrajala 13 godina započeli su jedna od ponajboljih odbojkašica Poreča Teuta Sauko i tadašnji tajnik kluba zaljubljenik u odbojku Jadran Tintor, koji su u ljetnim mjesecima 2009. godine nagovorili trenera Miodraga Stojakovića – Miki- a da dođe u Poreč trenirati odbojkašice koje su u to vrijeme tavorile u donjoj polovici Županijske lige…
I krenula je priča brojnih pobjeda i medalja u svim takmičarskim kategorijama… Zajedničkim radom, upornošću, sinergijom prvenstveno tadašnje uprave kluba, roditelja i ljubitelja odbojke krenulo se u avanturu sa mnogo nepoznanica i naizgled nerješivih problema, korak po korak rasla je jedna velika odbojkaška priča iz odbojkaški malog Poreča.
Od sezone 2009/10 i osvajanja prvog mjesta u Županijskoj ligi, kroz infarktne kvalifikacije, do osvajanja 2. mjesta sljedeće sezone u 1.B Hrvatskoj ligi i plasmana u 1.A ligu od sezone 2010/11. godine. Sportski rezultati kluba u svim kategorijama od najmlađih do seniorske ekipa nizali su se kao na pokretnoj traci od sezone 2009/10:
- Prva medalja na Državnim prvenstvima – Osijek (Državno prvenstvo kadetkinja) 2009. godina, Poreč 2.mjesto,
- Državno juniorsko prvenstvo : 2011/12, 13/14, 14/15. godina Poreč 1. mjesto
- Čavle (OK Grobničanin) 09.10.2011. Prva utakmica Superlige prva pobjeda (3:1).
- Rovinj (ŽOK Rovinj) 22.12.2013. Hrvatski kup.
- Zagreb (HAOK Mladost) 22.04.2015. Prvenstvo Hrvatske
Seniorke Poreča igrale su uz to još i dva puta u poluzavršnicama Kupa Hrvatske, tri puta u polufinalu i jednom u finalu doigravanja za prvaka Hrvatske, igrao se CEV kup sa kojeg se još pamti nezaboravna pobjeda protiv ekipe Hamburga ili utakmicu protiv Izraelske ekipe u dvorani „Žatika“ na kojoj je bilo gotovo 1500 gledatelja, uz to osvojeno je još deset drugih mjesta i dva treća mjesta na prvenstvima Hrvatske u kategorijama kadetkinja, mlađih kadetkinja i mini odbojke (ukupno 16 medalja u mlađim dobnim kategorijama na PH). Tih godina u klubu je radilo 5 – 7 trenera zaduženih za rad sa svim ekipama od mini odbojke do prve ekipe
Nažalost povlačenjem prvo Jadrana Tintora, a zatim i Teute Sauko 2015. godine u klubu ostaje velika praznina. Rezultat toga bio je neumitan pad prvo u kvaliteti rada, a zatim posljedično i rezultatima kluba. Slijede godine borbe za opstanak u Superligi, gubi se entuzijazam, zajedništvo, sinergija, ljubav prema klubu, odbojci. Da bi na kraju došli do Vukovara (OK Enna Vukovar) 03.04.2021. zadnje utakmice i oproštaja od Superlige.
Što slijedi?
Sigurno je da ekipu napušta većina igračica prve postave (maturantice) zbog nastavka školovanja, a možda i pokoja mlađa igračica. Uprava kluba mora odlučiti kako će izgledati ekipa dogodine, dali krenuti u „avanturu“ Prve lige sa ovim sastavom i doživjeti još jednu sezonu poraza ili dovesti iskusne igračice i pokušat povratak u Superligu. Mogućnosti za to je bilo, „izbor slobodnih“ iskusnih igračica u najboljim igračkim godinama iz Poreča, Pazina, Rovinja i Vodnjana, a koje nisu igrale ove sezone (Luana Božić (potpisala za Poreč ?), Lena Burilo, Ivana Ćosić, Nika i Natanija Levak, Marina Ćorić,…) ali očito nije bilo znanja, volje (mogućnosti?) da se dovedu.
Sa ovim igračicama do punog bi izražaja došle mogućnosti i kvaliteta u prvom redu juniorske reprezentativke Larise Pauletić, koja vjerojatno ne bi napustila klub u polusezoni, kao i cijele njene generacije (Scoria, Banko, Vekić, Momić, Plazinić), dok bi se Poreč sigurno borio za plasman u gornju polovicu Superlige.
Druga mogućnost je povratak na početak, a to je da se od sljedeće sezone nastupa u 1.B ligi ili Županijskoj ligi što znači da bi kluba spao na rad sa mlađim dobnim kategorijama, a „seniorska“ ekipa bila bi zaboravljena priča slijedeće tri do četiri godine.
Za preostale igračice Poreča slijedi duga pauza do listopada, dok Upravu kluba čeka dugo toplo proljeće i ljeto u kojem moraju donijeti odluku u kojem će smjeru krenuti klub u nadolazećim godinama, a time odrediti sudbinu najuspješnije odbojkaške – ženske sportske ekipe u sportskoj povijesti Istarske županije…