Znate li što je „Mali svjetionik“?
To je nagrada koja se dodjeljuje zaposlenicima u Hrvatskoj za izvrsnost u njihovom radu, ali često se fokusira na ljude čiji se doprinosi ne primjećuju uvijek ili su podcijenjeni. Cilj nagrade je prepoznati i nagraditi “male heroje” unutar radne sredine koji svojim trudom i pozitivnim utjecajem obogaćuju radno okruženje i doprinose timu.
A tih „malih heroja“ ima i u Istri, a jedna je žena ušla među deset najvećih „malih heroja“ za 2025. godinu. Radi se o dobro nam poznatoj Heleni Babić iz Pule.
„Igrala je nogomet deset godina, trenerica je s UEFA B licencom, trenira djevojčice u NK Istra 1961 i zastupa seniorke, a kad nije na terenu, kuha zdrave recepte bez glutena, smišlja tematske proslave i dekorira prostore s puno stila“, opisali su je na stranicama Malog svjetionika.

„Kao celijakičarka, često se kreativno poigrava s namirnicama, najčešće s povrćem. Kuhanje unaprijed joj olakšava dan, a nakon posla ritual šetnje pomaže joj da sredi misli i napuni baterije. Jedno od najposebnijih putovanja bilo je u Mexico City, gdje je kao volonterka vodila hrvatsku reprezentaciju beskućnika. Igrači su tada prvi put letjeli, nosili hrvatski dres, dijelili autograme i ponovno vjerovali u sebe. U Heleninoj priči važnu ulogu imaju i psi: Penny, koju je “privremeno” udomila i nikad nije vratila, Medo, bivši pas-terapeut iz prihvatilišta, i Fido, slijepi pas čije su bolesti liječili s puno ljubavi“, stoji na stranici pa se nastavlja:

„Helena se ne boji mikrofona, uživa u javnim nastupima. Kaže da tremu nema, ali zato dizajn prezentacija komplicira do najsitnijeg detalja. I uvijek ostaje svoja jer kad smo autentični, ljudi nas istinski čuju. Uvijek je bila zabavljačica koja organizira modne revije u busu i glumi scene iz “Glup i gluplji”. Najdraže uspomene vežu je uz prijateljicu Janu, od turnira do noćenja u premalom šatoru i večeri koje završe u suzama od smijeha“, piše u njenom opisu.
Mi ćemo samo dodati kako je naš portal uvijek u njoj imao prijatelja, ugodnog sugovornika i osobu koja konstantno odaje dojam želje za pomoći. Kako god završila ova priča, ona zaista je naš istarski „mali heroj“.














