SHARE

Četvorka koja ne mora pretjerano puno brinuti na proljeće hoće li stepenicu gore ili stepenicu dolje su u elitnom nogometnom razredu županije Smoljanci Sloboda, Iskra, Potpićan Učka ’72 i Istra Pula. Dvoje od navedenih klubova, Potpićan Učka ’72 i Istra Pula su time zadovoljni, dok na Vinežu i na Suhači žale za propuštenim prigodama.

U klubu sa Suhače imali su ove jeseni niz prigovora na suđenje, koje je najlošiji segment istarskog nogometa. Društvo iz Svetvinčenta ima jako puno prigovora na odigrane susrete protiv Umaga i Ližnjana. I upravo ti prigovori koji nam se čine većim dijelom opravdani biti će najveća zapreka društvu sa Suhače da se na proljeće umiješa u borbu za naslov.

Sudačka je organizacija izuzetno nesklona slušanjem primjedbi na svoje suđenje. Stoga će baš ta organizacija biti najveća zapreka društvu iz Svetvinčenta da se na proljeće uključe u borbu za naslov prvaka premda je pet bodova zaostatka za Ližnjanom minimalna razlika.

Smoljancima ostaje da budu ponosni na sebe i na svoj rezultat tijekom jeseni. Braća Mišan dominirala su u njihovoj momčadi i ove jeseni i bili najopasniji akteri “ljubičastih”, no svakako treba spomenuti i pridošlog Tomasa Dadića kod kojega je vidljivo da je nogomet “izučavao” na nekim drugim prostorima. Lakoća igranja tog momka najveći je dobitak za klub iz Svetvinčenta ove jeseni.

Iskra je jesen odradila na ne baš najbolji način. Sedmo mjesto i sedamnaest osvojenih bodova za momčad koja je prepuna iskusnih trećeligaških igrača labinskog Rudara veliki je podbačaj. Kvaliteta i iskustvo kojim raspolaže vineška momčad trebala je ove jeseni biti ona nit koja će ih odvesti na neke više pozicije, no devet bodova zaostatka za vodećom četvorkom, mišljenja smo, ipak je veliki zaostatak.

Identičnih sedamnaest bodova ima i društvo sa Dumbrove koje zaslužuje svaki respekt za učinjeno tijekom ove jeseni. Naime, mlada momčad Roberta Fablea prošle je godine stjecala iskustvo, a ove su jeseni napravili najveći skok u odnosu na čitavo elitno društvo. Na dva domaća remija protiv Umaga i Ližnjana nadovezali su i tri domaće pobjede, a do pobjede su stigli u gostima kod Rapca i Mladosti, pa je njihovih sedamnaest bodova zaista veliki zalog za predstojeće proljeće.

Ne treba nikoga posebno isticati u ovoj momčadi jer se radi o zaista mladom društvancu koje doslovno i živi zajedno. Radi se o prijateljima dugi niz godina čije je prijateljstvo nogomet još dodatno učvrstio, pa je zasigurno u klubu gušt raditi i treneru Fableu, ali i cijeloj ekipi. Vrijedi im samo poželjeti proljeće barem identično ovoj jeseni.

Ni u Istri Pula ne trebaju previše strahovati oko proljetnog dijela. Taj klub, bez svoje stalne adrese, klub koji je ogledalo odnosa grada Pule prema sportu koji je nikakav, ponovno je u sredini prvoligaške ljestvice. Šesnaest bodova osvojili su neki novi klinci predvođeni iskusnim Romanom Žilom i Tomislavom Čajom, koji su, kako vrijeme i godine pritišću sve bolji i bolji.

U klubu jedino moraju strahovati o daljoj budućnosti. Bliska im ne donosi neke probleme, no odnos koji sportske strukture grada Pule imaju prema sportu itekako je opasan. Ne samo za Istru Pula, već i za mnoge druge klubove koji funkcioniraju na području najvećeg istarskog grada i to neovisno iz kojega sporta dolaze.