Home Boćanje Prva HBL IZBORI U HBS-u | Je li vrijeme za promjene na čelu Saveza?

IZBORI U HBS-u | Je li vrijeme za promjene na čelu Saveza?

SHARE

Na netom završenom finalu 1. Hrvatske boćarske lige, gdje je titulu prvaka Hrvatske odnio Boćarski klub Biston, hrvatsko je boćanje pokazalo sve svoje probleme u svega dva dana. Istina je kako problemi zapravo i nisu nastali u ova dva dana, već oni traju neko vrijeme, pa se pred izbornu skupštinu postavlja pitanje trebaju li vrhu Hrvatskog boćarskog saveza korjenite promjene. Uzevši u obzir sljedećih pet činjenica koji su isplivali na površinu tijekom same završnice, ali i za vrijeme njene pripreme, možemo samo zaključiti kako su promjene prijeko potrebne.

  1. FINANCIJSKE POTEŠKOĆE

Dugo je godina poznato kako financijska slika saveza i nije baš najbolja, a uzrokovana je rastrošnošću u prošlosti te lošim poslovnim odlukama. Dok su reprezentativci kombijem putovali na razne međunarodne turnire, čelni su ljudi saveza na putovanja tek 350 kilometara udaljenim od sjedišta saveza putovali avionom. Koštali su savez i porazi u sudskim sporovima, a s obzirom na neke nove najavljene tužbe pitanje je hoće li savez moći preživjeti eventualni novi poraz na sudu.

Sam završni turnir 1. HBL dokaz je tome koliko je financijska slika saveza loša gdje se savez, u nemogućnosti pokrivanja trećine ukupnog iznosa za cjelokupan prijenos sva tri susreta, a riječ je o par stotina eura, odlučio osramotiti te polufinalne susrete prenositi djelomično. Čak je i iznos za onaj dio susreta koji je se prenosio uživo došao direktno od domaćina, odnosno ugovorenih sponzorstava Boćarskog kluba Komiža.

Odluka koja čudi je i izmjena kalendara 1. Hrvatske ženske boćarske lige, pa je u tjednu pred završnicu Izvršni odbor saveza naumio organizirati pripreme ženske reprezentacije u Komiži. Budući da je sljedeća aktivnost ženske reprezentacije tek u kolovozu, a ženske su ekipe u punom jeku priprema za vlastitu završnicu 1. HŽBL, klubovi i same igračice upoznali su izbornika i savez kako ne namjeravaju sudjelovati na istima te one naposljetku nisu održane. Ako znamo da se pripreme reprezentacije financiraju programski iz sredstava Hrvatskog olimpijskog odbora, vrlo se lako da zaključiti kojim su povodom pripreme dodijeljene baš u tjednu završnice i to baš u Komižu.

Nakon svega, dolazimo i do problema priljeva sredstava koji se svodi na članarine koju plaćaju klubovi te aktivnosti koje financira Hrvatski olimpijski odbor. Iako gotovo svi nacionalni savezi u Hrvatskoj određene aktivnosti financiraju iz sponzorstava, ta je rubrika u financijskom izvještaju Hrvatskog boćarskog saveza bliže nuli negoli nekom ozbiljnijem iznosu.

Na koncu možemo samo konstatirati kako je žalosna činjenica da je savez dodjeljivanjem domaćinstva Komiži stjerao klubove u kut, pa su klubovi morali potrošiti i nekoliko tisuća eura za njihovo sudjelovanje, dok je nacionalni savez na završnicu namjeravao potrošiti – gotovo pa ništa.

  1. MANJAK DIJALOGA SA KLUBOVIMA

Dijalog s klubovima, kao glavnim dionicima u hrvatskom boćanju, trebao bi biti ključan za uspješnost jednog nacionalnog saveza. Iako je teško očekivati da će u ovako brojnom sportu kao što je boćanje svi razmišljati jednako te da će svakom odlukom svi biti zadovoljni, količina nezadovoljstva u posljednje vrijeme poprilično je zabrinjavajuća.

U posljednjem je četverogodišnjem mandatu dijalog izostao u potpunosti, a rad saveza postao je isključivo samovolja nekolicine na čelnim funkcijama. Upravo je to razlog zbog kojega u posljednje vrijeme odluke saveza nailaze na veliki otpor, budući da se velika većina boćara i boćarskih aktivista ne slaže s istima.

Najbolji primjer izostanka komunikacije na ovoj završnici pokazuje izmjena satnice jutarnjeg polufinalna, tek nekoliko dana prije odigravanja samog susreta, koja je izvršena bez konzultacije s oba sudionika susreta te bez obrazloženja zašto je uopće satnica izmijenjena.

  1. NEZAINTERESIRANOST VRHA SAVEZA

Činjenica kako se Tomislav Ćurko, predsjednik Hrvatskog boćarskog saveza, nije pojavio na završnom turniru najvišeg ranga hrvatskog boćanja izaziva veliko čuđenje, budući da je riječ o najvažnijem događaju u boćanju na nacionalnoj razini.

Osim što predsjednik saveza nije bio prisutan na završnici 1. Hrvatske boćarske lige, prisutan nije bio na posljednjoj video sjednici Izvršnog odbora nacionalnog saveza, a odsutan je bio i s dva koordinacijska video sastanka vrha Hrvatskog boćarskog saveza i domaćina završnice, Boćarskog kluba Komiža. Posljednji puta viđen je 31. ožujka na sjednici Izvršnog odbora, a u međuvremenu je tek predao dokumentaciju za ponovnu kandidaturu na čelno mjesto saveza.

Od devetorice članova aktualnog saziva Izvršnog odbora, na samoj završnici prisustvovalo je tek troje članova, a jedan od trojce bio je voditelj natjecanja Dino Blečić, koji je po svojoj ulozi u samoj završnici bio dužan prisustvovati svim susretima završnice. Ostalo dvoje prisutnih bili su Loris Matković i dopredsjednik saveza Denis Peršića, koji su u nekoliko navrata kratko provirili na susret popodnevnog polufinala između Istre Poreč i Vargona, dok su u cijelosti pratili tek finalni susret završnice.

Završnici najboljih hrvatskih boćara u Komiži nije prisustvovao ni izbornik hrvatske reprezentacije Jure Maglić, kojemu je ovo treće uzastopno nepojavljivanje na finalu 1. HBL. U prošla je dva izdanja završnice u njoj sudjelovao kao voditelj i igrač Boćarskog kluba Zrinjevac, da bi nakon poraza svoje momčadi u polufinalu krenuo put Zagreba, te propustio finalne susrete 2019. i 2020. godine, dok je ove godine u potpunosti propustio finalni turnir.

Nezainteresiranost za boćanjem iskazala je ovoga vikenda i glavna tajnica Hrvatskog boćarskog saveza Lukrecija Zanki koja je na pitanje hoće li ući u dvoranu budući da počinje susret polufinala, očito smatrala da je u redu odgovoriti sa: “Ući ću ja kasnije, predugo je meni gledati ovo četiri sata.”.

  1. NEDODIRLJIVOST SUDACA I SUDAČKE ORGANIZACIJE

U svakom sportu dolazimo do situacija gdje suci griješe, no za razliku od boćanja u ostalim sportovima suci vrlo često za svoje greške snose i određene posljedice. Ovoga je vikenda velikom pogreškom sudaca usmjeren finalni susret u preciznom izbijanju, što je bilo jasno nakon ponovljene snimke.

Problem koji se konstantno ponavlja u boćanju nije taj što je sudac pogriješio, jer nitko nije nepogrješiv, već što je taj isti sudac između ostaloga i jedan od dvojce voditelja natjecanja, a pored toga još i predsjednik sudačke komisije. Drugi sudac, koji je sugerirao odluku, jedan je od članova sudačke komisije.

Sama je brojnost sudaca na vodećim pozicijama u savezu jedinstvena u svijetu sporta, a ‘dupliranje’ funkcija koju imamo u jednom od najmnogobrojnijih nacionalnih saveza neshvatljiva. Upravo to dupliranje vrlo često dovodi do sukoba interesa te naposljetku suci vrlo rijetko za svoje odluke i odgovaraju.

  1. NEDOSLJEDNOST KOD DONOŠENJA ODLUKA

Ova je završnica pokazala koliko su zapravo čelni ljudi saveza nedosljedni kod prakticiranja vlastitih odluka. Naime, iako su prvotno rigorozno limitirali broj osoba koji mogu biti prisutni na tribinama dvorane prilikom susreta, u konačnosti se dopuštalo prisustvo većeg broja osoba negoli je to bilo prvotno određeno.

Tako su primjerice igrači određenih momčadi, koji su bili van kvote dvanaestorice prijavljenih za susret, te članovi uprave klubova morali pratiti svoje klubove ispred malih ekrana, da bi naposljetku na tribine dvorane ulazile osobe koje na to nisu imale pravo, na što su voditelji natjecanja odmahivali rukom prebacivši svaki put odgovornost na drugoga.

Sve nabrojeno dovelo je do toga da nekolicina čelnih ljudi saveza nakon ovog četverogodišnjeg mandata sebe doživljava kao nedodirljive i jedine koji imaju pravo krojiti sudbinu sporta kojim se bavi gotovo 5.000 sportaša, dok je istina upravo suprotna – svrha nacionalnog saveza je biti na usluzi boćarskoj populaciji.

Prema najavama kandidatura na predstojećoj izbornoj skupštini Hrvatskog boćarskog saveza, koja je na rasporedu 6. lipnja 2021., čeka nas vrlo interesantno razdoblje za hrvatsko boćanje, u kojemu ćemo odlučiti ide li hrvatsko boćanje u pravom smjeru ili su istome prijeko potrebne korjenite promjene.