“Osijek je za Varaždin velika prigoda da uhvate prvu pobjedu. Ovakav Osijek, da.”
S tim sam se tekstom oprostio od Vas u četvrtak. I nisam pogriješio. Ali, nekako sam uvjeren kako je ovaj bod u konačnici za Osijek vrlo vrijedan. Svaki je. Kada nešto prikazuješ na način na koji se to u Osijeku prikazuje, svaki je bod zaista više nego vrijedan. No to je onako kako oni prikazuju.
Ja to ipak vidim podosta drukčije. Ovaj je Osijek s ovim kadrom, s ovim investiranim novcima trenutno u podbačaju za oko devet bodova. Dva u Puli, dva danas, dva protiv Dinama i tri kod Gorice. I to je realnost. Sve ostalo su puste priče. Osijek izgleda kao razbijena vojska u kojoj svatko čini što ga je volja. Osijek je bahat u igri, ali bahat u onom negativnom smislu. Osijekove linije su potpuno devastirane i zarobljene u poluromantizmu s kraja sedamdesetih godina.
Ovaj Osijek je cirkus. I naravno, nakon jednoga prioriteta, kojega je nakon tragikomičnog ispadanja iz Europe zamijenio drugi prioritet, vjerujem da će se Osijek okrenuti trećem prioritetu, Kupu. Sloga Vuteks i 24. rujna su “Dan D” za momčad nekolicine Skendera. No, prema informacijama koje imam, Sloga ne djeluje nimalo bezazleno… Varaždin? Oni su uzeli ponuđeno zbog taktički devastiranog, poluromantičnog i nadasve negativno bahatog Osijeka.
U svim segmentima vrlo interesantne i gledljive utakmice u Zaprešiću u kojoj su se sastali Inter i Slaven Belupo konačni je pobjednik mogao biti bilo tko. No, bio je Inter. I uhvatio priključak s ostatkom prvoligaškog društva približivši se upravo jučerašnjem suparniku na bod zaostatka. Interov strateg, Samir Toplak, posegnuo je s trojicom odnosno petoricom igrača zadnje linije te s dva napadača potpuno suprotnih karakteristika. Baš onako školski. Mislim da je prvi puta za tom opcijom posegnuo u lanjskom polufinalu Kupa kada je vrlo malo nedostajalo da Rijeci uskrati Rabuzinovo sunce.
A upravo su se njih dvojica, dva napadača, Serderov i Mamut fantastično nadopunjavali i bili prava mala napast za Koprivničane. No, Zaprešićani su utakmicu riješili u sredini terena u kojoj su za Belupo zaigrala dva nova igrača, Mikulić i Miyong Yio Koch koji nisu uspjeli odmijeniti Parackog i Puclina. Ni u čemu. I tu treba tražiti uzroke poraza Sertićeve momčadi. No, sada mi se ipak nekako čini da je Belupov problem čak i ponešto dublji. Naime, Parackog i Puclina nije bilo iz opravdanog razloga na utakmici, no nju su s klupe započeli do jučer tzv. standardni igrači, Bačelić-Grgić, Bogojević i Ejupi. Iz nekih drugih razloga. A takvu petoricu nije u stanju nadoknaditi niti jedna momčad lige. Vidjet ćemo što će u Koprivnici donijeti tjedan koji je pred nama.
U svim segmentima vrlo neinteresantne i negledljive utakmice u Zaprešiću u kojoj su se sastali Gorica i Lokomotiva konačni pobjednik nije mogao biti nitko. Statistika, ta prokleta lažljiva nauka rekla nam je kako su Jakirovićevi momci “opalili” četiri puta po golu, ali to je bilo opasno onoliko koliko bismo urednik portala i ja bili opasni s našom nogometnom lucidnošću, igračkom kvalitetom i tjelesnom spremom. Kod Lokomotive nema statističke pogreške. Pokušali su ravno niti jednom.
Zamišljam agente na tribinama. Pogledavši takvu utakmicu i sudeći po njoj nikada se više ne bi pojavili na niti jednom nogometnom hramu u Hrvata. I ne radi se tu o nekvaliteti ili neangažmanu. Ja dugo, godinama već ne vidjeh tako indisponirane momčadi, taktički nezrele, prepune rupa između linija, igrača s toliko tehničkih pogrešaka u igri. Ma čista nogometna grozota. Naravno, svi imamo pravo na loš dan, rezultat je u konačnici onakav kakav je i jednima u drugima odgovarao, jer se radi o suparnicima čije su aspiracije ove godine identične, pa će nekom drugom prigodom već nadoknaditi propušteno. Ali ovo je bio nogomet koji udaljava i ono malo naroda s tribina. Ne, nisu nedostajali golovi.
Nedostajalo je sve. Apsolutno sve. Bez pet igrača koji bi svoje mjesto pronašli u startnoj postavi Rijeke, Bišćan je hrabro izišao na megdan splitskom ponosu. I još jednom pokazao da je najveća snaga ove Rijeke. Ma ne toliko hrabro koliko trezveno i pametno. U psihološkoj pripremi svoje momčadi, očito je da je trener Rijeke u ovom trenutku najjači u HNL-u. Nismo gledali razigranu Rijeku, ali smo gledali kompaktnu Rijeku, Rijeku koja u svakom trenu zna što hoće.
Rijeku u kojoj se točno znaju zadaci, u kojoj se točno zna uloga svakoga igrača, pa čak i onda kada ostaneš bez još jednoga u nizu, i opet zbog ozljede trenažnog, a ne mehaničkog karaktera. Rijeku snova do 60. minute. Nakon toga sve je za zaborav. Hajduk je do boda došao na mišiće, na silu, kada se Rijeka nakon 60. minute ugasila. Do 60. minute Hajduk je zapucao tri puta izvan okvira a od 60. do kraja još sedam puta izvan i tri puta u okvir. Doduše, sve kao plod poneke individualne inspiracije, ali i na mišiće. Povrede mehaničke naravi i tjelesna nespremnost što se ponavlja od odlaska Maranze do danas je vrlo znakovit podatak za odgovorne u Rijeci.
PRVA HNL – 8. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3960″]
PRVA HNL – LJESTVICA
[jsStandings id =”44912″ columns =”played_chk;win_chk;lost_chk;draw_chk;point_chk;goalscore_chk;goalconc_chk;curform_chk”]
PRVA HNL – 9. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3961″]
